Prokazivanje nepoštenja bez učinka

Stanje društvene svijesti trenutačno je takvo da nepoštenje, tipa prijevare ili korupcije, birači doživljavaju kao prateći dio politike.

Može se vjerovati ili ne vjerovati Ivanu Drmiću kada kaže da je Ivo Sanader dvaput lažirao unutarstranačke izbore. Ali pred tvrdnjama Sanaderovih suradnika, koji iskazuju lojalnost izričito tvrdeći da lažanja nije bilo, sâm bi otac logike gospodin Aristotel glatko kapitalirao. Kako oni uopće mogu znati da namještanja rezultata nije bilo? No u političkoj logici ta prizemna logička pravila ne vrijede. Dok gorljivo brane premijera, poručujući da nije lažirao izbore, Sanaderovi stranački vojnici samo potvrđuju u kojoj je mjeri on ovladao strankom, podrezavši svaku individualnost i spustivši je na razinu stranačkog monolita. To može biti neugodno pa i ponižavajuće za neke HDZ-ovce, koji su dosad ipak bili politički prepoznatljivi, no je li to i nešto zbog čega bi birači Sanadera bili spremni kazniti na izborima? Takvo što nije vjerojatno. Osobito nije sve dok je na drugoj strani političkog spektra druga konstanta hrvatske politike – Ivica Račan. Dok Glavašev pritvor i štrajk gladu mogu biti neugodni za Sanadera u predizbornoj godini, afera u vezi s navodnim lažiranjem izbora, kojom je Glavaš prokazao i samoga sebe kao suučesnika u stranačkoj izbornoj kralji, u percepciji birača samo je potvrda dojma o prljavosti politike i naknadom ‘poštenju’. Na otvaranju takvih afera, izvjesno je, nitko neće izvući osobit izborni profit.

Zapravo usredotoči li se predizborno pozicioniranje stranaka na prokazivanje nepoštenja Vlade, odnosno premijera, od strane opozicije i na davanje sitnih životnih ustupaka različitim kategorijama birača, od strane pozicije – Sanaderu to osigurava prednost. Koje je to nepoštenje, koji kriminal, kojim bi moralistička struja predvođena Ivicom Račanom, s najgorljivijom glasnogovornicom moralista Željkom Antunović mogla ozbiljno našteti Ivi Sanaderu i njegovu HDZ-u? Stanje društvene svijesti trenutačno je naprosto takvo da nepoštenje tipa prijevare ili korupcije birači prije doživljavaju kao prateći dio politike, u kojem svi sudjeluju skladno svojim mogućnostima i sposobnostima, pri čemu neke manje vješte povremeno otkriju. Uz to, svaka stranka ima neke svoje snalažljive ljude, što joj se odmah može vratiti.

Na drugoj strani, kao predsjednik Vlade Ivo Sanader raspolaže instrumentima sitnih (financijskih) ustupaka, kojima može ‘kupiti’, ili barem privremeno odobrovljiti, dio birača. Pritom, Sanader je uistinu veštački o(p)stanka na vlasti i ne treba sumnjati da će iskoristiti proračun za iduću godinu ne bi li odobrovljio birače s kojima tradicionalno računa. Uz božićnicu, učinit će u idućoj godini još koji korak prema tradicionalnim HDZ-ovim biračima – umirovljenicima. U prikladnom trenutku povećat će malo naknadu za nezaposlene.

Osmislić će neku mjeru prema braniteljskoj populaciji, koja je sve nezadovoljna njegovom politikom, i pokazati da se ministrica Kosor nije najbolje snašla. No to ne znači da je HDZ-ova Vlada zapustila taj dio birača. A ona će dodati da se slaže s takvom premijerovom ocjenom. Uzeti će nešto novca politički sve opasnjem Bandiću da bi pokazao širokogrudnost prema drugim gradovima i regijama, ali i zaustavio mit o svemogućem zagrebačkom gradonačelniku. Uz dobru medijsku promociju svakog ustupaka i uz opozicijsku taktiku ‘samo pošteno’, u koju u nas više nitko ne vjeruje, osobito ne oni koju su već desetljeće i pol ili više na političkoj sceni, Sanader s discipliniranim HDZ-om, potkresanih pojedinaca, može skupiti svojih tridesetak posto glasova.

Unatoč tome što će ga u političkim razgovorima po kafićima nesmiljeno kritizirati kao korumpiranog autokrata koji je uništilo stranku, postao njezin šef na prijevaru i udaljio je od izvorne HDZ-ove politike – kad se prebroje glasovi, Sanader bi se ipak mogao naći u poziciji da bira koju će od ponuđenih stranaka uzeti za koaličkog partnera. A htjet će i HLS i HSS, koji su to već dali do znanja, htio bi i HSP, koji sada kaže da neće, a i s HNS-om Vesne Pusić mogao bi naći zajednički pragmatični jezik, pod uvjetom da Ivo Sanader i Radimir Čačić uspiju stati pod krov iste Vlade. Kad se politika svede na računicu, otvorene su gotovo sve kombinacije. Računicu bi mogao pomrsiti jedino Branimir Glavaš – ali ne optužbama o tome kako su zajedno varali druge.