Sanader počeo čerpati državni Kapitalni fond

Vjerojatno je predivno biti premijer u prezaduženoj državi koja planira pro-račun s minimalnim deficitom, misleći kome prije uskratiti i istodobno u zaboravljenoj čarapi pro-nači sitnu uštedevinu, koja je svima dosad promaknula, i isplatiti mnogim sličnim državama ne-zamišljivu financijsku naknadu – božićnicu za umirovljenike.

Upravo je to slučaj s premijerom Sanaderom i hrvatskim umirovljenicima. Premijer će im ovog Božića uručiti financijski dar od 100 do 350 kuna. Bit će pravedan pa će najveću božićnicu dobiti najsiromašniji. Na to će potrošiti oko 150 milijuna kuna, nešto više nego što iznosi proračunska stavka namijenjena financiranju tehnoloških i razvojnih istraživanja. Kvala je u tome što umirovljeničke božićnice nisu proračunska stavka. Sanader će ih, ponosno je najavio, isplatiti iz Kapitalnog fonda kojim upravlja Hrvatsko mirovinsko investicijsko društvo (HMID), a svi su dio Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. Ima taj Kapitalni fond i sredstva od prodaje dionica Plive, napomenuo je Sanader.

No, što je uopće Kapitalni fond i kome je Sanader ovaj put uzeo 150 milijuna kuna? Sviima nama. Kapitalni fond nastao je 1998., kad je iz mirovinskog sustava izdvojeno 370 milijuna kuna i predano na upravljanje HMID-u. Marljivi upravljači pametnim su ulaganjima do kraja rujna ove godine vrijednost fonda podigla na 1,9 milijardi kuna. Bilo je najteže 2003. godine, u vrijeme kad su svi mirovinski fondovi u svijetu osjetili posljedice pada cijena na tržištu. U prvih devet mjeseci ove godine prinos fonda iznosi impresivnih 572,5 milijuna. Od osnivanja do danas vrijednost fonda povećana je 413,9 posto, a prosječni godišnji rast imovine iznosi 23,8 posto. Taj fond bivša HDZ-ova vlada nije zlorabila, a nije ga dirala ni Račanova vlast. Nije ni Sanader dosad čačkao po fondu, ali očito je bilo neodoljivo u predizborno vrijeme posegnuti za tim instrumentom i osakatiti ga za ‘neznatnih’ 150 milijuna kako bi se umirovljenicima dale božićnice.

Pokretač projekta Kapitalnog fonda Đuro Njavo, dekan privatne Zagrebačke škole ekonomije i menadžmenta, i danas prati što se s Fondom zbiva, pa kaže:

• Lijepo je da Vlada ima odakle isplatiti božićnice umirovljenici. Problem je u tome što smo potkraj 90-ih zamislili osnivanje dvadesetak takvih fondova. Tada je mirovinski sustav imao na raspolaganju 20 milijardi kuna u dionicama kompanija, koje su se mogle na taj način ulagati. Vjerojatno ne bi svi fondovi bili jednako uspješni, ali da je bilo političke volje u vlastima koje su se dosad izmijenile, 150 milijuna kuna činilo bi se mnogo manje nego što se čini danas jer bi fondovi, da ih je osnovano više, raspolagali s dvadesetak milijardi, a ne s dvije milijarde kuna u jednom fondu – kaže ponešto razočarano Njavo.

I dok se nitko previše ne osvrće na najnoviji primjer Sanaderova čerpanja ‘živog’ novca i njegovo prebacivanje u kratkotrajnu potrošnju, ne možemo ne primijetiti da je premijer upravo stvorio novu obvezu – božićnicu za umirovljenike iz Kapitalnog fonda. Božić je svake godine, a umirovljenika je svake godine sve više.

Što ako se ponovno dogodi 2003. godina i fond ostvari prinos od 13 milijuna kuna, a nekom budućem premijeru, pa bio to i Sanader, za treba za božićnice umirovljenici 200 milijuna kuna? Tada bi čerpanje Kapitalnog fonda zaista izgledalo strašno! Ili će premijer reći umirovljenicima da se božićnice isplaćuju samo u predizbornoj godini? Kapitalni fond, koji je dobrim upravljanjem izrastao u uspješno ‘dijete’, u 2007. godinu ulazi za 150 milijuna kuna siromašniji nego što je trebao biti. Oni koji fondom upravljaju tako su dobili i novu dužnost – zaraditi svake godine, pa makar i čarobnim štapićem, više nego je potrebno za isplatu božićnica umirovljenicima, kako fond jednu od idućih godina ne bi uoči Božića završio s negativnim prinosom.