Chris Cvičić je politički savjetnik Europske banke za obnovu i razvoj u Londonu. Blizak krugovima u EU, zaključuje da se širenje Unije neće zaustaviti. Iz razgovora s njime dade se zaključiti da najvećim problemom društva smatra korupciju, koja je moralno zlo, kao i svi koji u njoj sudjeluju. Slaže se s nedavnim istraživanjima koja pokazuju da ljudi, glasači u pojedinoj zemlji, mogu prihvatiti reforme ako njihova vlada načela temelji na poštenju. Korupciju smatra i jednim od razloga slabe prisutnosti stranih ulagača u Hrvatskoj. Naime, i posljednje EBRD-ovo Tranzicijsko izvješće za našu zemlju upravo upozorava na problem malih ulaganja, dok se u odnosu na ostale zemlje Srednje i Istočne Europe izdvajamo zbog brzog rasta financijskog sektora, posebno nebankovnog u posljednje dvije godine.
-
Jedan od problema navedenih u EBRD-ovu izvješću jest velik deficit na tekućem računu platne bilance. Hrvatskoj nedostaju ulaganja. Jesmo li zakasnili s privlačenjem ulagača? – U Hrvatskoj ulagači dugo nisu mogli znati gdje mogu sigurno i uspješno poslovati. Odnosno, bilo je dosta zapreka jer im Hrvatska nije dala određeni smjer, poput nekih zemalja Srednje Europe. Pogreška je i što se turizam godinama shvaćao kao nešto što je dano, s čime se nije potrebno previše baviti i na što se previše oslanjati. Turizam donosi novac, ali on krpa samo ono što treba a da se pritom ne ulaže. Hrvatska se nije odlučila, odnosno Vlada i poduzetnici, koje industrijske grane želi razvijati. Propustila je priliku, otvorila se u uvozu, a nije počela s privlačnom politikom za ulagače. No, tu je također bio rat i trebalo je dosta vremena da se zemlja oslobodi tog tereta. Zato ne smatram tragičnom nisku razinu ulaganja, mislim da šansa još postoji. Nije velika, stoga je potrebno iskoristiti je što prije, i to tako da Vlada i poslovni sektor izrade program s odlukama u što ulagati, uz promatrane reakcije tržišta na tu odluku.
-
Brojni su i drugi razlozi zbog kojih su nas ulagači zaobišli, a nije tajna da je jedan od njih i korupcija. Koji su, prema vašem mišljenju, dodatni razlozi? – Hrvatskoj nedostaje ravnomjerniji razvoj, odnosno da se regionalni razvoj iskoristi kao prilika za ulaganje u određene grane koje bi bile privlačne stranim ulagačima. Kad je riječ o korupciji, ona je opasna jer nagriza ekonomsku reformu. Mnoge su stvari neučinkovite: ugovori na velikim projektima sklapaju se s onima koji previše za njih traže; nesposobni ljudi dolaze na položaje. Korupcija je skupa, a u konačnici dovodi do ogorčenosti u društvu. Posljedica je moguće pojave populističkog neopuritanizma koji pred sobom mete i dobro i loše. Tako umjesto pametnog stajališta u vezi s, primjerice, reformama, postoji populističko stajalište s tvrdnjom – mi smo dobri, mi znamo. Društvo se zatvara u sebe s odgovorom da će nekako iz toga izaći. Zato korupciju smatram moralnim zlom, uključujući i one koji su korumpirani. Zato bi se trebalo više posvetiti odgoju mladih generacija. Kad je o tome riječ, veći bi napor trebala uložiti Katolička crkva.
-
Nije li korupcija ipak toliko ukorijenjena, s tolikim ‘nagonom za samoodržanjem’ da ju je zato teško spriječiti? – To je točno. Ona je veća opasnost nego prije, primjerice, dvadeset godina, kad su kruta ideološka stajališta kočila promjene. Danas je ekonomsko moć velikih koncerna tolika da joj se teško oduprijeti. U, primjerice, Južnoj Americi bilo je slučajeva da su na vlast došli političari koji su se ubrzo sučelili ne samo sa stranim kapitalom nego i s domaćim interesima, ali su zatim ubrzo posustali. Zato priznajem da je to težak zadatak i da se možda može obaviti u raznim koalicijama u kojima se moraju mobilizirati i oni koji mogu uplašiti korumpirane ljude. Odnosno, potrebno je sklopiti pametan savez koji će uplašiti korumpirane i ojačati te ohrabriti sudove, ali ne i dovesti do populističke revolucije.
-
Hrvatska je Vlada predložila ravnomjerniji razvoj zemlje, i to promjenom porezne politike. Koliko vam se to čini pravilnim s obzirom na to da prema tom prijedlogu neki gradovi, a najviše Zagreb, mnogo gube u proračunu? – Svaka porezna politika ima političku pozadinu. Postoje razlozi za promjenu te porezne politike – prevelika koncentracija poreznog prihoda u glavnom gradu, a radi raspodjele koja bi koristila svima u zemlji. Tržište mora biti potpomognuto državnom poreznom politikom, a ne samo, primjerice, subvencijama.
-
Državni ured za strategiju na čelu s Martinom Dalić misli da Hrvatska ne treba odrediti prioritete industrijske grane, nego stvoriti uvjete u kojima će netko uspjeti, a netko ne. Služete li se s tim? – Ne mislim da strane ulagače treba, primjerice, privući na zapostavljeno područje Slavonije gdje će pokušati razviti prehrambenu industriju, nego da ih treba privući stvaranjem pravih uvjeta, poreznih, s dobrom infrastrukturom, izobrazbom itd. u pojedinim krajevima. Možda je ipak potrebno bar načelno opredjeljenje na pojedinu industriju, kao što je to svojevremeno učinila Slovačka opredijeljivši se za automobilsku industriju.
-
Koje su zemlje u regiji napravile takav ispravan okvir za privlačenje ulagača? – Spomenuo sam Slovačku, koja je uložila mnogo u privlačenje automobilске industrije. Tamošnja je Vlada od 1998. osmišljala brojne povlastice kojima je privukla ulagače. U osam godina vladavine napravila je velike reforme, pomake i postigla to da današnja, djelomično populistička, Vlada ne može pokrenuti kotač povijesti unatrag. Tu su zatim i Češka i Poljska, koje su izabrale složeniji pristup, ali su imale i prednost zbog veličine tržišta.
-
Hrvatska je provela lakše reforme, a očekuju je teže. Koliki je to problem za nas, kao i ostale zemlje u regiji? – Reforme su politički osjetljiva pitanja jer je nakon njih uvijek upitan ponovni uspjeh na izborima.
-
Često kontaktirate s ključnim ljudima Unije. Ima li kakvih promjena u vezi s razmišljanjem u proširenju Unije? – Kada prebrodi unutarnje probleme, EU će se zasigurno vratiti projektu proširenja. Jer, referendum u Nizozemskoj i Francuskoj nije bio za ili protiv proširenja, nego protiv unutarnjih problema koja uključuju vlast. Unija se širi, kao i NATO. Možda je trenutačno najveći problem proširenja EU Srbija, zbog problema s Kosovom. Ipak, na dulje pruge sve zemlje u regiji vidim u EU. Tada će se riješiti i mnogi unutarnji problemi. Tako se, primjerice, neće više postavljati pitanje kamo će BiH. U ovom dijelu regije velik dio pučanstva nisu ekstremisti, odnosno iako u ovom dijelu Europe ima velik broj ‘originalnih’ muslimana, manji je problem islamskog radikalizma nego u Zapadnoj Europi. Mnogi to zaboravljaju.
