Kina jača suradnju s Rusijom, o kojoj energetski ovisi cijela Europa, s drugim azijskim tigrom Indijom, snažno uza se vezuje Afriku, udružuje se sa zemljama Južne i Srednje Amerike. Globalizacija će donijeti još mnoga iznenađenja.
Proces tehnološkog razvoja i zasnovane globalizacije u posljednja tri desetljeća bitno je promijenio gospodarsku i političku sliku svijeta. Najprije su, zahvaljujući sretnom spoju dolaska stranog kapitala i vlastite jeftine radne snage, snažan gospodarski razvitak ostvarile zemlje Jugoistočne Azije (Malezija, Singapur, Južna Koreja). No, do najvećih promjena ipak je došlo nakon rušenja Berlinskog zida te otvaranjem Kine prema svijetu osamdesetih godina prošlog stoljeća i nakon uvođenja snažnih reformi na koje se odlučilo komunističko vodstvo zemlje. U tom procesu Kina u stopu prati i Indija, druga najmnogoljudnija zemlja svijeta. Drugim riječima, zapadni kapital dobio je nova tržišta s neslučenim mogućnostima za daljnje oplodivanje. Naime, Kina već nakon desetak godina ubrzanog razvitka počinje ostvarivati višak u vanjskoj trgovini s Japanom, Jugoistočnom Azijom i SAD-om, a do kraja ovog desetljeća očekuje se višak i s Europskom unijom. Pritom se javljaju i sve veći poremećaji za ta snažna tržišta, tj. ona bilježe za njih sve opasnije vanjskotrgovinske manjke u razmjeni s Kinom, pa su mnoge tvrtke naprosto prisiljene zatvoriti pogone u matičnim zemljama, preseliti ih u Kinu, što, pak, rezultira gubitkom desetina tisuća radnih mjesta. Brojni svjetski proizvođači jednostavno sve teže mogu izdržati konkurenciju jeftine robe proizvedene u Kini. Zbog toga mnogi analitičari upozoravaju na činjenicu da Kina, uglavnom zahvaljujući jeftinoj radnoj snazi i rastućim tehnološkim mogućnostima, izvlači najviše koristi iz procesa globalizacije.
Stoga ne čudi mišljenje da je kinesko gospodarsko, proizvodno i izvozno čudo zasigurno nešto još nezabilježeno u svjetskoj povijesti. Naime, prije samo nešto više od dvadesetak godina BDP Kine iznosio je 200 američkih dolara po stanovniku, u zemlji je vladalo sveopće siromaštvo, opskrba robom za zadovoljenje osnovnih životnih potreba bila je u toj mjeri nedostatna da su se prehrambeni i industrijski proizvodi mogli kupovati samo na bonove, a brojne restrikcije bile su naprosto sveprisutne… Danas kineski BDP prelazi 1.800 milijardi američkih dolara, što znači više od 1.400 dolara po stanovniku. Nadalje, devizne su pričuve polovinom ove godine premašile 1.000 milijardi američkih dolara (zajedno s pridruženim Hong Kongom; samo Kina 840). Ima li se na umu da je riječ o najmnogoljudnijoj zemlji, u kojoj živi petina svjetskog stanovništva, jasno je kakav je uzlet na djelu.
Neke, pak, procjene govore da će Kina uskoro preteći Japan i prerasti u treću svjetsku gospodarsku silu, iza SAD-a i Europske unije, te zabilježiti vanjskotrgovinski suficit od najmanje 20 milijardi američkih dolara, dok će inozemna ulaganja dosegnuti iznos od 80 milijardi dolara. Upravo su vrtnogla strana ulaganja jedan od ključnih činitelja gospodarskog uzleta Kine. Naime, od otvaranja Kine prema svijetu i stranom kapitalu ona su premašila iznos od 500 milijardi američkih dolara s time da je od 1995. godine do danas dnevni priljev stranog kapitala veći od 100 milijuna američkih dolara. Samo prošle godine zapadna i japanska ulaganja u Kinu iznosila su do tada rekordnih 70 milijarda američkih dolara. To je omogućilo da Kina u posljednjih dvadesetak godina bilježi snažan gospodarski rast čiji je godišnji prosjek stopa od 9,4 posto. Nastavi li se takav trend, pokazatelji govore da će do 2020. godine kineski BDP biti veći od BDP-a bilo koje druge zapadne zemlje izuzev SAD-a, a nastave li se i dulje, 2050. godine Kina će biti prva gospodarska velesila svijeta.
No, neki oprezniji analitičari, zabrinuti kvalitetom kineskog rasta, upozoravaju kako Kina neće moći izdržati takav tempo razvitka i da bi upravo ona mogla postati prvom velikom žrtvom procesa globalizacije. Naime, vjeruje se da je Kina već sada značajno iscrpila ključna prirodna bogatstva – sirovine nužne za daljnji uzlet i bitno utječe na rast svjetske potražnje za sirovinama. Primjerice, najveći je svjetski uvoznik željezne rude, gotovo 33 posto svjetskog tržišta, drugi uvoznik nafte, iza SAD-a, u svjetskom uvozu bakra ima udjel od 20,6 posto, cementa 40 posto, aluminija i čelika 25 posto, soje 31,2 posto, a ulja 33 posto. Nadalje, u današnjoj Kini živi 21 posto svjetskog pučanstva (oko 1,3 milijarde) koje raspolaže sa svega sedam posto svjetskih vodenih resursa, koliko ima i obrađivih površina, a sada troši i pet puta više vode od svjetskog prosjeka.
