Nakon strateškog povezivanja s bjelovarskom ST Mediom, DPM je na čelu neadresirane distribucije, a u stopu ga prati Weber Escal, koji od iduće godine posluje u vlasništvu Austrijske pošte.
U blagdansko vrijeme, tijekom kojega traju promidžbe posebnih akcija i popusta trgovačkih lanaca, na tržištu neadresirane distribucije, kojim kroz poštanske sandučiće građana prođe oko 250 milijuna kataloga na godinu, promet tvrtki koje se bave distribucijom kataloga i letaka raste u prosjeku 30 posto.
O distributerima letaka i besplatnih kataloga malo se u govorilo u javnosti, osim u kontekstu srđitih građana koji ne žele primati reklame u sandučićima, ali prema nekim istraživanjima čak 90 posto građana koristi se katalozima koje prima poštom. Tržište neadresirane distribucije u Hrvatskoj u posljednje tri godine raste 15 posto na godinu, a predviđa se da bi u sljedećih nekoliko godina promet distribuiranog materijala mogao porasti i više od 20 posto.
Najveću mrežu u Hrvatskoj razvila je zagrebačka tvrtka Weber Escal, dok je DPM nakon strateškog povezivanja sa ST Mediom zauzeo vodeći položaj u broju distribuiranih letaka. Weber Escal u vlasništvu je obitelji Turić i Beribak, koje su prije više od pola godine potpisale ugovor s Austrijskom poštom, koja će od siječnja sljedeće godine postati Weberov novi vlasnik. Obitelj Turić odlučila se povući iz posla, a Vladimir Beribak ostao će direktor tvrtke koja će Austrijancima biti novo logističko središte u Jugoslovenskoj Europi. Osim Webera, koji se na tržištu prvi put pojavio prije dvanaest godina s marketinškim katalogom Maxi, mnogo se marketinških agencija odlučilo baviti distribucijom kataloga, poput tvrtke Delta komunikacije, danas DPM-a, koja je zadržala klijente poput DM-a iz prijašnjih djelatnosti.
Osim dviju spomenutih tvrtki koje drže 80 posto tržišta, treći je igrač Hrvatska pošta, koja je u početku stvaranja neadresirane distribucije u Hrvatskoj prije šest godina imala savršenu priliku postati liderom, kao što je slučaj u drugim europskim zemljama, ali zbog spore operativne i inertnosti nije premašila tržišni udjel od deset posto. Kad smo kontaktirali s HP-om da nam kažu kako posluju u toj djelatnosti, dobili smo odgovor da se promet takve distribucije u Pošti niti prati niti se, navodno, zna koliku zaradu HP ima od dijeljenja promidžbenog materijala. U Pošti se, naime nitko nije ni udostojio dati bilo kakvu izjavu, osim sljedeće: ‘Oprostite, ali mi trenutno poslujemo s gubitkom i nemamo evidenciju o onom što tražite.’
- S bivšim direktorom HP-a Milanom Skoblarom u početku smo pregovarali o ideji akvizicije svoje tvrtke, ali njegovim odlaskom sve je palo u vodu pa smo se, nakon što su Austrijanci pokazali ozbiljne namjere, odlučili ipak spojiti s njima, iako smo imali ponude i iz drugih europskih zemalja. U inozemstvu neadresirana pošta postoji već gotovo pedeset godina, dok kod nas još morate nagovarati marketinške odjele velikih tvrtki da tiskaju svoje kataloge – objašnjava direktor Weber Escala Vladimir Beribak. Austrijska pošta trenutačno kotira na burzi i u fazi je privatizacije, tako da Beribak nije htio govoriti o cijeni transakcije, ali izgledno je da nakon preuzimanja standardi dijeljenja kataloga po sandučićima više neće biti isti. On očekuje bolju suradnju s Udrugom za zaštitu potrošača, registraciju djelatnosti pri Državnom zavodu za statistiku, kao i mnoge druge parametre koji bi standardizirali danas nepopularnu djelatnost dijeljenja reklama.
Svaka europska zemlja ima manje tvrtke i igrače koji se bave takvom distribucijom, ali glavnu riječ vode državne ili privatne pošte. Kao što je slučaj s Njemačkom, Austrijom i Nizozemskom, Hrvatska je s nekoliko desetljeća zakašnjenja otvorila svoje sandučiće tek dolaskom stranih trgovačkih lanaca, i to Mercatonea i Bille početkom 2000. godine. Konzum je tri godine prije prvi shvatio da su u katalozima brojne prednosti oglašavanja i bio je ujedno prvi Weberov klijent, s kojim posluje i danas.
- Bez obzira na internet, katalog je nezamjenjiv, što je stalno u kućanstvu i u čemu su cijene na jednome mjestu, najpreglednije, pa se mogu i najbolje usporediti. Naizgled se čini da je neadresirana distribucija jednostavan posao, ali riječ je o velikom ulaganju u transport, distribuciju i širenje logističke mreže. Analize su pokazale da tvrtke na određenu količinu podijeljenih letaka dobiju povrat od 0,8 do tri posto, ovisno o frekventnosti proizvoda, a nekim proizvodima, zbog kataloške reklame, prodaja katkad poraste i pet puta – tvrdi Beribak.
Početkom 2000., prema nekim informacijama, na području neadresirane distribucije radilo je čak 50-ak tvrtki koje su željele preko noći zaraditi, ali samo su Weber i DPM opstale na nacionalnoj razini, dok ostale posluju uglavnom lokalno. Iako u obje tvrtke tvrde da imaju najbolju kvalitetu distribucije, činjenica je da se obje čvrsto drže svojih klijenata i da se bore za svakog novog naručitelja. Austrijska pošta kupila je Weber, ali sličnu sudbinu čeka i DPM, koji je spremnik na akvizicije, kao što bi, ustalno, trebala biti i Hrvatska pošta.
Klijenti do distributera najčešće dolaze kontaktiranjem s tiskarama koje im tiskaju kataloge i, zajedno s distributerima, prate tzv. prosječnu točnost distribucije, odnosno je li katalog ili letak završio u nečijem sandučiću. Donja je granica prosječne točnosti 92 posto, a za svaki niži postotak dodatno se plaćaju kazne. Prosječna je cijena za naručitelje između 12 i 16 lipa, ovisno o debljini i zahtjevnosti kataloga, tako da za zagrebačko područje, za koje se u prosjeku tiska 270 tisuća primjeraka, veliki centri mjesečno moraju izdvojiti i do 120 tisuća kuna. Prema riječima distributera najjači je izravni marketing u prehrambenoj industriji, koja svaki tjedan izbacuje nove kataloge, dok se ostali najčešće distribuiraju jednom na mjesec. Stoga je vrlo važna ažurnost i brzina jer se mora izbjeći da konkurencija dozna za niže cijene i ponudu, tako da telefoni distributerima katkad zvone i u ponoć.