U EKONOMIJI znanja briga o radnicima znači veću ZARADU

Što za vas znači društveno odgovorno poslovanje? – Dva su načina ostvarenja društvene odgovornosti. Trenutačno smo u tranziciji između staroga, industrijskog društva i ekonomije znanja. Hrvatska tek ulazi u taj proces i pokušava većim skokovima ući u ekonomiju znanja, u kojoj je društveno odgovorno poslovanje neizbježno.

Navest ću vam primjer: moj je prijatelj sklopio 5 milijuna eura vrijedan ugovor o vođenju internetskih stranica Europske komisije. U industrijskom su društvu strojevi i tehnologija 90 posto biznisa. No mojem su prijatelju, koji mora proizvesti sadržaj, 90 posto biznisa ljudi. On, naime svaki dan mora prevesti sve dokumente koje sastave Europska komisija, Parlament i ostale ustanove na sve službene priznate jezike u Uniji, uključujući i slovenski. Kako postići kontrolu nad kvalitetom slovenskog prijevoda? Kad proizvodite automobil, provjeru kontrole proizvoda relativno je laka, ali u novoj ekonomiji znanja to nije lako. On je stoga organizirao domjenak na koji je pozvao slovenske prevoditelje, slovenske dužnosnike u Bruxellesu, predstavnike slovenskih tvrtki…

Svi su oni imali zajednički cilj, kvalitetan slovenski prijevod, stoga ih želite u mreži koja će kontrolirati kvalitetu slovenskog prijevoda. To je jedan od načina rada u ekonomiji znanja. Tvrtku mojeg prijatelja je, međutim, poslije kupio drugi poduzetnik koji je preokrenuo cijeli pogon. Spojio je, primjerice, prevoditelje za slovenski i grčki u jedan odjel, jer su iz iste regije. Za pet dana polovina je zaposlenika napustila posao.

Europska komisija uočila je pad kvalitete i zaprijetila raskidom ugovora pa je novi vlasnik zamolio mojega prijatelja da se vrati i da za veliku plaću nastavi upravljati tvrtkom. To je primjer kako se potpuno mijenja koncept društvene odgovornosti u ekonomiji znanja. Niste li socijalno odgovorni prema ljudima koji rade za vas i prema zajednici, stječete loš ugled.

Zaključak je sljedeći: proizvodite li čelik, nije važno odakle dolazi sirovina i što s njom radite jer ljudi samo žele kvalitetan i jeftin čelik. U takvim je uvjetima društvena odgovornost teret, i to je stari industrijski pristup. U novoj ekonomiji – ekonomiji znanja – vrijednost tvrtke mjerit će se materijalnom, ali i nematerijalnom imovinom. Riječ je o dematerijalizaciji ekonomije u kojoj je nematerijalna imovina najvredniji dio tvrtke. A društvena odgovornost važan je dio nematerijalne imovine i više nije trošak, nego način povećanja prihoda. U EU je već 60 posto ekonomije nematerijalno.

Što se sve ubraja u društveno odgovorno poslovanje? Nije li to samo još jedan alat odnosa s javnošću? – Društvena je odgovornost i pravedno postupanje sa zaposlenicima. Ili, da preformuliramo, to je briga o ljudskom kapitalu. U budućnosti će lideri biti oni koji će biti dio rješenja širih problema. Morate se brinuti za održivi razvoj, društvenu odgovornost, razvoj Hrvatske, jer i vaša je tvrtka odgovorna za uspjeh cijele zemlje. Mnoge tvrtke počnu primjenjivati društvenu odgovornost kao PR tehniku, ali neka bar počnu, pa i tako, odnosima s javnošću. Poslije to počnu shvaćati ozbiljno, kao dio nematerijalne imovine.

Kako ocjenjujete stanje hrvatske ekonomije? – Hrvatska ekonomija ima neka povijesna ograničenja, a osjećate i posljedice rata. Ostali su vam turizam, poljoprivreda, energetika i možda znanje. Svi se pozivaju na ekonomiju znanja, ali nitko ne zna što ona uistinu jest. Primjerice, vrlo vam je teško shvatiti promjene u poslovanju koje donosi dematerijalizacija imovine. U tome su poslovne žene čak jače od muškaraca. Razvoj Hrvatske ovisit će o načinu vođenja pregovora s EU, hoćete li pregovarati vrlo dinamično ili pasivno.

Uzmite poljski primjer. Europska komisija rekla je Poljacima: ‘Morate promijeniti to, to i to, primijeniti te i te zakone, inače nećete ući u EU’. Poljaci su to prihvatili, ali morate shvatiti da europski pregovarači imaju svoj pregovarački mandat; stoga je važno izboriti se za kompromis, inače ćete dobiti minimum koji vam moraju ponuditi. U međuvremenu su Poljaci dobili neke savjete i na dan potpisivanja ugovora o članstvu u EU izjavili su da ga neće potpisati. Sve se to događalo pred članovima Komisije, koji su tada odlučili objaviti stanku za kavu. Nakon 20 minuta razgovora iza zatvorenih vrata Komisija se vrtila i ponudila Poljskoj milijardu eura više. Poljaci su pristali.

Trebali su odbiti i tražiti tri milijarde pa bi u pregovorima dobili dvije milijarde. Poljaci su se u posljednji trenutak probudili, ali bilo je kasno za veći dobitak. Kako će Hrvatska pregovarati s Europskom unijom, vrlo je važno pitanje.

Koliko je društvena odgovornost zastupljena u programu CBA, odnosno programima MBA općenito? – Većina poslovnih škola klasična je kad je o tome riječ. To znači da se studente priprema za industrijsko društvo. Dakle, u većini europskih i američkih poslovnih škola društveno odgovorno poslovanje pokriva se vrlo površno. CBA je stvoren uz pomoć World Business Academy, vrlo napredne organizacije, koja uči da je profit posljedica poslovanja za opće dobro, a ne cilj.

CBA od početka želi pomoći Hrvatskoj da bude jedna od najspješnijih država i pomoći mladoj generaciji da se pripremi na ono što joj donosi budućnost. S jedne strane polaznicima pružamo znanje za svladavanje problema u tu još snažnom industrijskom društvu, primjerice iz računovodstva, financija…

S druge strane, vjerojatno je već 60 posto hrvatske ekonomije u postindustrijskoj ekonomiji značenja; taj dio moramo pripremiti za uvjete u kojima već živi i radi. Želimo oko CBA stvoriti pokret koji će ljudi pripremati za budućnost.

CBA je osnovan prije tri godine. Jeste li zadovoljni rezultatima? – Počeli smo od nule, a danas smo jedna od najpoznatijih poslovnih škola u regiji jer promoviramo novu viziju društva utemeljenog na znanju. Naravno, još ima prostora za napredak. Naš je cilj postati vodeća poslovna škola u Jugoistočnoj Europi. Mi svoje polaznike pripremamo za budućnost.