Kakva je budućnost Končara, kad će i kako biti dovršena privatizacija jedne od rijetkih hrvatskih kompanija koje se bave proizvodnjom te s kojim projektima Končar planira nadomjestiti gubitak prihoda nakon završetka projekta niskopodnih tramvaja za Zagreb neka su od pitanja koja smo postavili Darinku Bagi, predsjedniku Uprave Končara. Darinka Bagu ne treba posebno predstavljati: iako je oslobođen optužbi za primanje mita, uz njegovo ime neizostavno se veže afera Delonga, a odmah nakon ulaska u njegov ured lako je zaključiti kojoj je političkoj struji naklonjen – na zidu iznad njegovog stola istaknuta je slika pokojnog predsjednika Franje Tudmana, čiji je bio blizak suradnik. Njegovi poslovni potezi često su se našli na udaru brojnih kritika, a sa skepsom se gleda i na model privatizacije koji je u kolovozu usvojen na skupštini Končara. S druge strane, Bago smatra da bi ovogodišnji visoki rast prihoda i odlični poslovni rezultati trebali razuvjeriti sve skeptike koji sumnjaju u njegov način vođenja kompanije.
-
Za pet godina u sastavu Končara ne bi trebalo biti svih 20-ak poduzeća. Sasojać će se otprilike od 15 društava iz osnovne djelatnosti, energetike i transporta, a uz njih će biti i naša tri strateška društva, poduzeća posebno važna za Končar. U tim trima društvima zadržat ćemo stopostotni udjel, ali njihovi će zaposlenici moći participirati u radničkom dioničarstvu ostalih poduzeća. Ta su društva Institut, Inženjering za energetiku i transport te društvo Energetika i usluge.
-
U vezi s tim područjem postavljene su sve pretpostavke, dakle ujedinilo smo tri poduzeća u jedno, prošli postupak prve faze internog restrukturiranja, a u sljedeće dvije do tri godine moramo donijeti odluku ubraja li se područje kućanskih aparata u osnovnu djelatnost.
-
Ostala poduzeća za pet će godina biti ili povezana sa strateškim partnerima ili će se u njima provesti privatizacija u obliku radničkog dioničarstva, ili će se u cijelosti prodati.
-
Po uzoru na svjetsku praksu, želimo da u društvima kćerima radnici imaju udjel do 25 posto minus jedna dionica. Određeni su kriteriji koje su Nadzorni odbor i Skupština prihvatili, pa će se tako zaposleničko dioničarstvo provesti u svim poduzećima Končarova sustava u kojima se još nije provelo, a u poduzećima u kojima se predaleko otišlo s privatizacijom želimo se vratiti na razinu od 25 posto minus jedna dionica.
Ako se zaposleničko dioničarstvo pokaže izvršnim u poduzećima koja se ne ubrajaju u osnovnu djelatnost, a ne uspijemo za njih pronaći strateškog partnera, postoji mogućnost i da se dopusti veći udjel radnika, ali po tržišnoj cijeni.
Cilj nam je također da u Končaru ne budu više dvije vrste dionica, nego da sve budu upravljake.
-
To nije mudro spominjati unaprijed. Nećemo rasprodavati svoja poduzeća, nego ćemo u njima provesti potrebne strukturne promjene, dovesti ih na razinu da posluju profitabilno, da budu respektabilni poslovni partneri u svom području i onda ćemo raspisati natječaj.
-
Namjeravamo povećati udjele u šest društava iz osnovne djelatnosti.
-
Končar D&ST jedno je od tih poduzeća, ali u tom smo društvu planirali povećati udjel tek na kraju procesa. Međutim, Nesma, dioničar iz Saudijske Arabije, odlučila je prodati svoje dionice pa smo ušli u taj program nekoliko godina prije nego što smo planirali. Jedan od većih vlasnika u Končaru pridružio nam se u otoku; proces povećanja udjela je u tijeku i očekujemo da završi do kraja godine.
-
Pojednostavljeno, sve bi trebalo biti dvostruko veće, s tim da broj zaposlenih ne bi slijedio taj trend. On bi se, naravno, malo povećao; međutim, kad je riječ o prodaji, dobiti i svim pozitivnim pokazateljima, oni bi za pet godina trebali biti udvostručeni.
-
Do sada imamo iznimno pozitivne rezultate o radničkom dioničarstvu i upravo na njima i temeljimo cijeli koncept. Prije svega, odziv radnika do sada je bio solidan, a poduzeća koja su primijenila zaposleničko dioničarstvo dobila su novu kvalitetu jer se promijenio način ophođenja radnika prema tvrtki, ali i prema poslovnim partnerima. Nakon što je na Končarovoj Skupštini prihvaćen model radničkoga dioničarstva, cijena Končarovih dionica u nekoliko je dana skočila 20 posto. To mnogo govori, a i naši vlasnici, ali i potencijalni ulagači, prepoznaju kvalitetu tog programa.
-
Mi na to ne možemo utjecati. Država razgovara sa sindikatom o obliku radničkoga dioničarstva, ali ne znamo koji će se model u konačnici prihvatiti. Koliko sam informiran, sada je na redu bila privatizacija Ine i u prvom kvartalu sljedeće godine trebalo bi se intenzivno početi pripremati zakon o privatizaciji.
-
U trenucima kad je cijela zemlja u tranziciji i sprema se za ulazak u EU, država bi kao suvlasnik iz Končara morala izaći u dva koraka. U prvom država uvjetuje zaposlenicima ulazak u radničko dioničarstvo. U prvoj bi fazi radnici i država zajedno imali više od 50 posto upravljačkih prava. Nakon što Hrvatska uđe u EU i kad se HEP, kao najveći Končarov kupac, privatizira, država bi za tržišnu cijenu prodala svoj preostali dio zaposlenicima. Ako zaposlenici nisu zainteresirani za kupnju, prodaja državnog udjela obavila bi se javnom ponudom na burzi. Tome u prilog ide činjenica da do danas na razini Končarova sustava nismo pronašli strateškog partnera. Presluženi smo da bi nas netko tek tako kupio. A i svi naši pokazatelji potvrđuju da trenutačne potrebe za prodajom i nema.