Sudionici projekta ispravno su uočili da smo za izvozni neuspjeh krivi sami i da u vlastitu dvorištu moramo tražiti recept za izvozni uspjeh i osvajanje tržišta Europske unije. Tako se sva četiri cilja ofenzive odnose na Hrvatsku.
Operativna skupina u završnoj je fazi planiranja trogodišnje ofenzive koja bi u siječnju trebala početi u Hrvatskoj. Iako će se sve akcije voditi u zemlji, cilj je osvajanje Europske unije, regije i svijeta. Svjetski politički vode ipak se ne trebaju brinuti: ispod vojne terminologije krije se projekt Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva pod nazivom Hrvatska izvozna ofenziva (HIO). Nova hrvatska izvozna strategija nazvana je prema sličnom austrijskom projektu i u siječnju bi trebala biti predstavljena javnosti. Sumorni podaci o robnoj razmjeni s inozemstvom već su poznati: iako izvoz raste, uvoz se povećava još brže, pa je tako u prvih devet mjeseci ove godine zabilježen rekordan vanjskotrgovinski deficit od 8,3 milijarde dolara.
Elementi dokumenta koji su dosad objavljeni pokazuju da su operativna skupina, radna skupina i 10 stručnih timova ispravno uočili kako smo za izvozne neuspjeh krivi sami i da upravo u vlastitu dvorištu moramo tražiti recept za izvozni uspjeh. Tako se sva četiri cilja projekta odnose na Hrvatsku: povećanje broja izvoznika, promjena strukture izvoza, stvaranje pet izvoznih klastera i supstitucija uvoznih robe domaćom. Nema više oslanjanja na uspavanu gospodarsku diplomaciju, međunarodne gospodarsko-političke asocijacije ili pomoć iz Europske unije, posve opravdano indiferentne spram zdravlja hrvatskog izvoza.
Glavna je mana cijele operacije nedostatak resursa jer je za provedbu strategije na raznim stavkama u proračunu za 2007. predviđeno 27 milijuna kuna. Iznos nije zanemariv, ali, za usporedbu, pomoć Grada Zagreba nogometnom klubu Dinamo (koji na europskom ‘tržištu’ već godinama ostvaruje katastrofalne rezultate) sljedeće će godine iznositi 40-ak milijuna kuna.
Iako će resursi biti premali za ozbiljniji preokret, neke će tvrtke vjerojatno ipak dobiti pomoć koja im treba za početak ili povećanje izvoznih aktivnosti. U nacrtnu strategije navedeni su samo lako mjerljivi ciljevi pa će i uspjeh strategije biti jednostavno procijeniti. Autori strategije očekuju da će se u tri godine broj izvoznika povećati za 25 posto (s 11 na 13,8 tisuća poduzeća), a stopa povećanja broja pretežitih izvoznika sa sadašnjih 10 posto na godinu na 13 posto (998 poduzeća). U drugoj je kategoriji cilj učetverostručiti broj proizvoda s visokom dodanom vrijednošću. Treći su cilj klasteri – konkretno, stvoriti pet izvoznih klastera, pri čemu bi ih formirala država. Pomoćnik ministra gospodarstva i voditelj projekta Leo Begović najavljuje da će se 18. prosinca odabrati tih pet klastera. Po sljednji cilj, povećanje konkurentnosti, trebao bi se postići poticanjem domaćih proizvođača repromaterijala, koji se sada uglavnom uvozi.
- U Hrvatskoj veliki broj proizvođača PVC stolarije uvozi profile. Postoji jedan domaći proizvođač koji ih proizvodi, ali s dvije do tri komore, a danas se već traže priljevi s pet komora. Upravo ćemo takvim tvrtkama pomoći da povećaju konkurentnost na domaćem tržištu, a želimo da s vremenom počnu stvarati i mali višak koji će izvoziti – objašnjava Leo Begović. Svaki od četiri glavna cilja u konačnoj verziji strategije trebao dobiti šest do sedam podciljeva i aktivnosti, a trebale bi se definirati i akcije, tko je zadužen za ostvarenje, kontrolni mehanizmi i mehanizmi povratne informacije.
Domaći su ekonomisti tradicionalno skeptični prema državnim strategijama. Mr. sc. Zoran Aralica, asistent na Ekonomskom institutu u Zagrebu, smatra da strategija izvozne ofenzive ne rješava osnovni problem, a to je trgovinski deficit.
Kod nas je rast izvoza povezan s rastom uvoza. Izvoz će sljedeće godine rasti bez obzira na sve, ali će uvoz rasti još brže, i ta se negativna razlika između uvoza i izvoza ne smanjuje – tvrdi mr. sc. Aralica i dodaje da je izvozna ofenziva dobra ideja, ali je za njezin uspjeh trebalo postići nacionalni konsenzus kao i o gradnji autocesta. Kao jedan od načina ograničavanja uvoza i smanjivanja trgovinskog deficita Zoran Aralica smatra povećanje standarda kvalitete za uvozne proizvode te jačanje proizvodne i izvozne osnovice. Te su mjere dugoročnije, npr. jačanje tehnološkog kapaciteta poduzeća, jačanje suradnje između izvoznih poduzeća radi stvaranja složenijih proizvoda i usluga s većim vrijednostima na izvoznim tržištima, jačanje obrazovnog sektora.