Turistička sezona 2006. je na izmaku. Većina naših hotela zatvorila je svoja vrata. Svi pokazatelji daju za pravo onima koji tvrde da je iza nas još jedna dobra sezona. Istina je, ove je godine u prvih deset mjeseci Hrvatsku posjetilo i u njoj noćilo tri posto više gostiju nego lani. Istina je i to da se Hrvatska u proteklih pet godina uspješno vratila na europsko turističko tržište. Mnogi su hoteli obnovljeni i uređeni za najmanje jednu zvjezdicu više, ugostiteljska ponuda sve je raznovrsnija, a ljetovališta su uređenija nego ikad. No, pri planiranju 2007. i uopće svoje turističke budućnosti, ipak ne zaboravimo i sljedeće: čini se dobrim kad se kaže da je Hrvatska prošle i ove godine zabilježila povećanje dolazaka od dva ili tri posto, ali znamo li da se lani, a takve su procjene i za ovu godinu, broj Euroljubaca koji na odmor idu u inozemstvo povećao pet posto, onda naš rast znači pad ili bar stagnaciju. Isto tako, znamo li da u pet od sedam zemalja odakle nam tradicionalno dolazi najviše gostiju bilježimo pad, onda se naše zadovoljstvo polako pretvara u zabrinutost.
Naime, gosti iz tih pet zemalja u kojima bilježimo pad (Njemačka, Italija, Češka, Francuska i Madarska) čine više od 50 posto svih naših inozemnih gostiju. Štoviše, posljednjih godina bilježimo stagnaciju, a ove i prošle godine i pad broja gostiju iz Njemačke, a treba znati da je svaki peti strani gost u Hrvatskoj – Njemačka.
Nedavno je u Londonu prestala poslovati najveća svjetska turistička burza iza Berlinske. Naravno, predstavljena je i hrvatska turistička ponuda, i to s razlogom, jer nam s britanska tržišta u posljednje vrijeme dolazi tek trećina nekadašnjih gostiju. I dok smo s ponosom slušali o ljepotama našeg primorja i napredovanju naše turističke ponude, stidljivo je stigla i vijest da je u Velikoj Britaniji, u odnosu na studeni prošle godine, čak 27 posto manje predbilježi za ljetovanje u Hrvatskoj. Pridodamo li tim podacima već iskazan pad dolazaka turista u Hrvatsku iz zemalja odakle nam dolazi više od 50 posto gostiju – onda ti podaci zahtijevaju hitnu analizu.
Pri stvaranju prave slike našega turizma nužno je analizirati, ali i izvući pouke, i iz najnovijih podataka Horwath Consultinga. Prema toj tvrtki, sobe u hrvatskim hotelima zauzete su u prosjeku svega 47 posto dana u godini (na hotelijerskim fakultetima studente uče da je popunjenost od 60 posto donja granica rentabilnosti). Onda ne čude ovih dana izrečeni podaci na Kongresu hrvatskih hotelijera da su u Hrvatskoj 38 posto hotela gubitaši, a 37 posto jedva preživljava. Dakle, gotovo je 80 posto hrvatskih hotelskih kuća u teškoćama!
Istodobno, naš privatni smještaj popunjen je u prosjeku svega 35 dana u godini ili, da vam bude jasno, sobe naših iznajmljivača prazne su čak 330 dana u godini. Slično je i s kampovima: u prosjeku su prazni čak 314 dana, a popunjeni svega 14 posto dana u godini.
Takva, za većinu nova i drugačija, slika hrvatskoga turizma sasvim je različita od uvriježene percepcije u javnosti. Komu koristi lijepa i nerealna slika stanja u našem turizmu, a koja nam se već godinama u pravilu nudi?
Znamo li da nas svakodnevno obasipaju najavama o gradnji novih hotelskih i apartmanskih naselja vrijednih na stotine milijuna eura, zahtjevima za čak stotinu tisuća novih hotelskih kreveta, za desecima novih marina i golfskih terena uz neizbježne apartmane i vile – odgovor je jednostavan.
Svjetski financijsko-građevinski lobiji u suradnji s domaćim mangupima žele iskoristiti hrvatsko otvaranje pa za neznatan novac, često i prljav, kupuju zemljišta na kojima gradnjom smještajnih kapaciteta ostvaruju i 70-postotnu zaradu na uloženo. Naime, očito je da uza slabu popunjenost naših kapaciteta nema ekonomske logike za toliku turističku gradnju. Najgore je to što je u svemu tome lokalno stanovništvo najveći gubitnik. Ono za kratkoročno zadovoljstvo (prodaja zemljišta, kuća, maslinika…) gubi dugoročni razvitak. Rezultat je uništenje krajobra, povećanje konkurencije i pad cijena. Stoga se zapitajmo: Komu koriste novi megaturistički projekti koji najavljuju nova radna mjesta i lokalni razvoj kad znamo da danas nijedna nijednog konobara, kuhara, domaćice…? Tko će raditi u tim novim turističkim megacentrima? Hrvatski gradani sigurno neće. Štoviše, i oni sada zaposleni dobit će jeftiniju konkurenciju radnika izvana. Pa za koga onda sve to?
