Može li Michel Platini siromašnije klubove s europske marketinške periferije uvesti u Ligu prvaka i spriječiti uništenje državnih reprezentacija o kojem snuju nogometni kapitalisti?
Nekoliko desetaka europskih klubova želi usisati u svoj sustav sve najbolje svjetske nogometaše i ustrojiti natjecanje superzvijezda namijenjeno svjetskom tržištu, ali zatvoreno za uljeze koji bi povećavali poduzetnički rizik za vlasnike.
Najmoćniji i najbogatiji klubovi, okupljeni u grupaciju G-14, teže stvaranju potpuno zatvorene superlige nalik NBA-u, uz koju ne bi ostajalo prostora ni termina za utakmice državnih reprezentacija, osim ako klubovi pravo na uporabu igrača debelo ne naplate od nacionalnih saveza.
Kao što je europska politika prije 11 godina fomoznim tzv. Bosmanovim zakonom dopustila bogatima zapošljavanje nogometaša bez ograničenja vezanih uz državljanstvo, tako je sada na pomolu uvođenje obveznog osiguranja koje će državni savez morati plaćati klubovima za svoje reprezentativce. Pravni temelj obveznom osiguranju trebao bi udariti sud u Charleroiju, na kojemu se vodi spor između lokalnog istoimenog kluba i FIFA-e u vezi s odštetom koju Charleroi potražuje zbog ozljede što je njegov igrač Abdelmajid Oulmers pretrpio na utakmici marokanske reprezentacije.
Viziji nesmiljenih ‘nogokapitalista’ iz moćne gomilice zvane G-14 suprotstavlja se vizija Francuza Michela Platinija, nogometnog genija i nekad najboljeg svjetskog igrača, koji se natječe za mjesto predsjednika UEFA-e na izborima zakazanim za 25. siječnja 2007.
Iako ni njegov protukandidat, sadašnji predsjednik Lennart Johansson, nije saveznik G-14, Platini se zalaže za radikalni zaokret u trendu gomilanja kvalitete i novca u rukama 20 do 30 klubova. Njegovo je geslo povratak nogometnom ustrojstvu kakvo je vladalo prije nego što su vlasnici klubova iz metropola zajedno s političarima iz EU počeli pisati zakone prema svojoj sebičnoj mjeri. Platini u kandidaturi namjerava mobilizirati kritičnu masu siromašnih i srednje bogatih nogometnih nacija. Sve je počelo Bosmanovim zakonom.
-
U početku mi se nije činio lošim, ali s vremenom su klubovi izgubili identitet. Ni jedna momčad ne smije na terenu imati 11 stranaca. Želim vratiti nogomet nogometašima, a oduzeti ga tehnikatima, odvjetnicima, tribunama u Strasbourgu, nekom sucu u Charleroiju i nogometnim menadžerima – rekao je Platini za madrski As.
-
Nogomet mora biti u rukama nogometaša.
On je bude li tako, jednog će dana doći neki sudac i narediti nam da igramo s dvije lopte ili neku sličnu budalaštinu. Nogometna hijerarhija mora izgledati ovako: na vrhu je FIFA, zatim UEFA, nacionalni savezi, klubovi, igrači. Takav je ustroj učinio nogomet najpopularnijim sportom na svijetu, izjavio je.
- Uveo bih promjene u sudački sustav. Tri su suca premalo. Ubacio bih još dva linijska suca, za one dvije linije koje su sada nepokrivene. S još četiri oka ograničile bi se pogreške, siguran sam u to. Kad je riječ o videojutama, dopustio bih ih radi provjere regularnosti pogotka. Ne bi se trebalo koristiti tehnologijom za sve elemente igre jer bi se ona prekida svakih 30 sekundi.
Platinijev plan nije neostvariv. Iako je sloboda kretanja radne snage upisana u zakonodavstvo EU, ne postoji obveza zapošljavanja radnika bez obzira na državljanstvo. Naime, poslodavac se može dobrovoljno odreći angažiranja stranaca. Nogometni klubovi učlanjeni su u državne nogometne saveze, a oni u UEFA-u. Dok su pod njezinim okriljem, moraju poštovati njezine propise, a to katkad znači i odricanje od nekih prava, uključujući i pravo neograničena gomilanja radne snage i obraćanja redovitu sudstvu za rješavanje nogometnih pitanja.
