Mislim da je financiranje kroz kreditni odnos najgora. Ima niz drugih oblika financiranja koja se u Hrvatskoj ne koriste i strašno me veseli da su tvrtke poput Atlantica, Magme ili Medike krenule u financiranja tvrtki putem izdavanja dionica ili korporativnih zapisa. Time pokazuju da je riječ o tvrtkama koje će rasti, koje su postigle kritičnu masu znanja, sposobnosti, kompetencije i tržišne snage. Smatram da bi bilo dobro da se izlistaju i da izdaju sve moguće financijske instrumente koji će im pomoći da se nezavisno razvijaju gdje žele, kako žele i kad žele. S druge strane, tvrtke trebaju biti transparentne i trebaju poštivati zakone na tržištu kapitala što je dobro i za njih i za Hrvatsku. Meni to zapravo i najviše ulijeva nadu u 2007. godini. Spomenuo sam samo neke tvrtke koje su se odlučile na ovakav oblik prikupljanja kapitala, a znam da ima mnogo više takvih namjera. Jednostavno, jedan dobar dio za Hrvatsku velikih tvrtki, a za europske okvire srednje velikih tvrtki, odlučio je biti ozbiljan dio poslovne zajednice razmišljajući isključivo u europskim terminima. Oni će sutra dobro živjeti u EU.
-
Slušaju li ministri u Vladi Nacionalno vijeće za konkurentnost? Ne, zašto bi nas slušali? Neki su ministri naši članovi, dakle oni nas ne slušaju nego zajedno s nama kreiraju, a neki citiraju 55 mjera kao svoj program, kao nešto što su ostvarili ili ostvaruju. Imamo odličnu suradnju s ministrima Primorcem i Šukerom, s Ministarstvom pravosuđa, a već prije izdavanja 55 mjera imali smo i dobru suradnju s ministricom Dropulić. Postoje mjesta na kojima je suradnja odlična i na istim temama. Prema analizi koju smo napravili, 85 posto od 55 mjera Nacionalnog vijeća za konkurentnost je u primjeni. Prema tome, ne možemo biti nezadovoljni odnosom ministara. Sada jedino možemo razgovarati o brzini i kvaliteti provedbe 55 mjera i praviti takve analize.
-
Gospodarstvenici su se nekad bunili na likvidnost, a danas se bune na razinu korupcije. Što je s korupcijom u Hrvatskoj? To je tema koju smo potaknuli i kroz HUP i kroz Nacionalno vijeće. Smatramo da je korupcija najveće zlo koje nam se događa. Učinit ćemo sve da se to spriječi. Smatram da je Hrvatska dovoljno razvijena da iskorijeni takve nepotrebne pojave. Ako postoje potrebe za posredovanje ili lobiranje, mogu se osnovati tvrtke koje će na bazi toga zaradivati, stjecati prihode, plaćati poreze i to treba legalizirati. Tamo gdje je stvarno korupcija, ljude treba staviti u zatvor, a lobiranje, posredovanje i savjetovanje je pristojan i dostojan posao koji će se vrlo dobro platiti.
-
Kako ocjenjujete brzinu pregovora s EU i uključenost biznisa u te pregovore? Moj je dojam da se pregovori odvijaju presporo. Pri tome, uključenost biznisa u pregovore je vrlo velika, i iz moje tvrtke i iz Nacionalog vijeća i iz HUP-a. Mislim da je to najbolje što smo napravili. Timovi su dobri, ljudi su motivirani, ima dovoljno stručnih ljudi. Moj feedback iz Bruxellesa je da su naši pregovarači vrhunski.
-
Kako vidite Nacionalno vijeće za konkurentnost u sljedećim godinama? Vidim ga više kao think tank i mnogo više kao savjetodavno tijelo koje ujedno nadgleda, kontrolira i prati Vlade poteze u ostvarivanju proklamiranih zadataka kao što su strateški okvir, proračun i reforme. Namjera nam je i jednom na godinu davati izvještaje o rezultatima.
Hrvatsko tržište dobit će nacionalnu burzu i ostvariti sinergijski učinak, financijski, ali i uvođenjem novacija. Nije nužno da samo povezivanje bude uzrok većoj likvidnosti, ali jednostavnije i brže praćenje informacija i rad s nalozima omogućava i bržu provedbu transakcija, pa se zato nadamo većem opsegu trgovanja – kaže Melita Marčeta.
- Stranim ulagačima također će biti jasnija situacija s jednom burzom, djelovat će ozbiljnije, smanjiti će se troškovi i transparentnost će biti veća – naglašava Denis Fudurić iz investicijske kuće Interfinance.
No ima i onih sudionika tržišta kapitala koji smatraju da je pretjerano ulaganje smjestiti se na zadnjem katu Eurotowera ili pak imati dva pravnika na burzi, jer se i na tome moglo uštedjeti.
