Ugovor o tajnosti posebno je važan kad je riječ o pregovaranju pri sklapanju ugovora o licenciji, jer sazna li se, primjerice, tudi know-how, posljedice za drugu stranu mogu biti pogubne.
Čini se da između pregovarača stvari nisu pravno uređene, jer pregovori ne obvezuju, a pregovarači nisu u ugovornu odnosu. Postoje, međutim, norme koje uređuju pregovore pa se ne može reći da je to područje posve slobodnog lovišta u kome svatko može činiti što hoće, kaže akademik Jakša Barbić, vodeći stručnjak za trgovačko pravo.
- Ne možete se igrati s drugim kako vam se prohtije jer zakon jasno uređuje ponašanje pregovarača – kaže Barbić ističući da je u pregovorima jako važno paziti da ne dođe do odgovornosti za štetu. Zakon propisuje da je strana koja je pregovarala ili prekinula pregovore suprotno načelu savjesnosti i poštenja odgovorna za štetu koju je time prouzročila drugoj strani. Primjerice, ako jedna strana prešuti drugoj neka svojstva predmeta o kome se pregovara ili podatke za koje joj je poznato da su drugoj strani važni, ako ne i odlučni za donošenje odluke o sklapanju ugovora.
Također, suprotno je načelu savjesnosti i poštenja u pregovorima drugom stranom bez prave namjere da se s njom ugovor i sklopi, već radi toga da je se, primjerice, odvratiti od sklapanja ugovora s nekim drugim. Pravo na naknadu štete ima i strana koja je u pregovorima drugoj strani dala povjerljive obavijesti ili joj omogućila da do njih dođe, a ona ih je potom učinila dostupnim trećima ili ih koristila u svom interesu.
Pregovarači ponekad sklapaju ugovor o tajnosti kojim se obvezuju da neće nikome prenijeti ono što o drugoj strani saznaju u pregovorima, niti će se same time koristiti. Ugovor o tajnosti, primjerice, ističe Barbić, posebno je važan kad je riječ o pregovorima u vezi sa sklapanjem ugovora o licenciji, jer ako se, primjerice, sazna tudi know-how, posljedice za drugu stranu mogu biti pogubne. I kad se sklopi ugovor o tajnosti, ne može se biti što posto siguran da se neki povjerljivi podatak neće iskoristiti, ali je ipak, smatra Barbić, bolje sklopiti takav ugovor i ugovoriti posljedice takve povrede ugovora.
Primjer taktičke pogreške u pregovorima, koji zorno pokazuje važnost ugovora o tajnosti, slučaj je jedne naše tvrtke koja je pronašla nešto što je prirodno nečem drugome bitno poboljšalo kvalitetu proizvoda. Ta tvar, međutim, nije bila zaštićena patentom, nego je bila riječ o know-how koji se štiti jedino tajnošću. Za tako poboljšanu kvalitetu dotične tvrtke bila je zainteresirana jedna strana tvrtka spremna pregovarati o preuzimanju licencije. Našoj je tvrtki rečeno da na strojevima potencijalnog uzimatelja licencije u inozemstvu sa svojim radnicima isprobati korisnost i uporabnost te tvrđi. Pripremili su i prijedlog ugovora o tajnosti u kojoj je stajalo da će se u slučaju povrede tajnosti to smatrati kao da je dana licencija pa će u tom slučaju druga strana koja povrijedi tajnost biti dužna platiti odgovarajuću ugovorom predviđenu naknadu, kao da plaća licencnu naknadu. Pod pritiskom stranog pregovarača predstavnici domaćih tvrtki ipak nisu sklopili ugovor, uzorak tvari u inozemstvu je isprobao, potencijalni kupac je izjavio da nije zainteresiran, ali saznao je know-how, što mu je i bio cilj, a da za to nije ništa platio.
