Ulaganje ove zaklade u javno zdravstvo u nerazvijenim zemljama nadmašuje napore mnogih vlada i međunarodnih organizacija. Devet desetina cjelokupne pomoći usmjerene na borbu protiv dječje paralize dolazi od zaklade Gatesovih. Ukupna vrijednost ove zaklade od 60 milijardi dolara, računajući i Buffetov doprinos, 40 je puta veća od godišnjeg proračuna Svjetske zdravstvene organizacije!
Buffet je izasao iz dosadašnjih okvira donacija tako što je novac darovao organizaciji koja se već bavi pitanjima koja i njega zabrinjavaju. Upitan zašto bogatstvo namijenjeno dobročinstvu nije jednostavno povjerio državi, Buffet je pitanje ocijenio apsurdnim, smatrajući da dobročinitelji moraju tražiti talentirane ljude da im pomognu u raspodjeli novca.
- Bill i Melinda bolje će iskoristiti taj novac nego državna riznica. Nadam se da će to što ja činim ohrabriti druge vrlo bogate ljude koji razmišljaju o dobročinstvu da odustanu od pokretanja vlastitih fondacija i pogledaju oko sebe te potraže zakladu koja već posluje i sposobna je dobro raspolagati njihovim novcem – rekao je za časopis Fortune magnat koji prije smrti suprige Susan nije bio osobito darežljiv.
Izabravši zaklade koja već djeluje, predsjednik Uprave i većinski vlasnik Berkshire Hathaway uštedio je vrijeme koje bi potrošio na podizanje temelja nove zaklade i dobio je efikasnu logistiku za svoje dobročiniteljske aktivnosti. Osim toga, tajkuni znaju da njihove ne odveć kompetentne vlasti funkcioniraju, pa su svjesni i da im ne trebaju povjeravati ni novac u dobrotvorne svrhe.
Valu dobrotvornih priloga pridružili su se i ostali bogataši. Richard Branson, britanski prijevoznici tajkun, objavio je u rujnu da će tijekom idućih deset godina ‘ubrizgati’ sav svoj osobni profit od približno tri milijarde dolara u razvoj čistih izvora energije, odnosno onih koji se ne temelje na izgaranju fosilnog goriva i tako ne pridonose globalnom zatopljavanju.
Utemeljitelji najjačega mrežnog pretraživača Googlea Larry Page i Sergey Brin utemeljili su zakladi za borbu protiv siromaštva, bolesti i globalnog zatopljenja te uložili u nju milijardu dolara inicijalnih sredstava. Udovica znamenitog nutricionista dr. Roberta C. Atkinsa Veronica Atkins zavjetovala se darovati svu svoju imovinu od 500 milijuna dolara za borbu protiv epidemije dijabetesa i pretilosti.
Njuporški gradonačelnik Michael Bloomberg darovao je 10 milijuna dolara svog novca za memorijalni centar na Manhattanu, koji će stajati 700.000 milijuna, a računalni magnat Steve Case obvezao se platiti pet milijuna dolara za pročišćavanje vode u subsaharskoj Africi.
Globalna inicijativa Billa Clintona, filantropska organizacija koja skuplja novac za razne projekte u borbi protiv siromaštva, bolesti, klimatskih promjena i vjersko-etičkih sukoba, pribavila je ove godine obveze od 215 tajkuna za uplatu 7,3 milijardi dolara (uključujući novac od Bransona i Casea). Prošle je godine Clintonova ekipa ishodila obveze od 2,5 milijarde dolara.
U sjeni publiciteta koji je okružio divovski angažman Warrena Buffeta ostale su vijesti o Georgeu Sorosu. Mađarsko-američki miliarder dugo je planirao zatvoriti svoju globalnu mrežu zaklada, ali ljetos je objavio da će nastaviti financirati svoj Zavod za otvoreno društvo.
Ted Turner, osnivač CNN-a, u rujnu je 1997. donirao milijardu dolara Ujedinjenim narodima. Iako je u međuvremenu izgubio sedam milijardi dolara u poslu s AOL Time Warnerom, i dalje ispunjava svoju obvezu prema UN-u, samo što je njezino ispunjenje produljio s deset na 15 godina. Glavna mu je preokupacija smanjenje broja od 30.000 nuklearnih glava u stanju pripravnosti i sprečavanje nastanka novih – nastojanje koje će očito pasti na novim i pridruženim članicama nuklearnog kruga.
- Taj se problem mora razriješiti sada, a ne za 20 godina – veli nekadašnji medijski magnat. – Učinimo li sve ispravno danas, u idućih 50 godina živjeti u ratu. Inače, ili nas neće biti ili ćemo živjeti u vrućem paklu.
Britanci su daleko od Amerikanaca kad je riječ o donacijama, unatoč tome što je i Velika Britanija posljednjih 15 do 20 godina povukla poteze kojima se udaljila od države blagostanja. Tijekom osamdesetih, najviša je britanska porezna stopa spuštena s 80 na 40 posto, čime je bogatima omogućeno da postanu još bogatiji u odnosu na prosječne siromahe. Jednako su bogatima pogodovale i konzervativne i radničke vlade, ali britanski kapitalisti još nisu dosegnuli točku nelagode koja bi ih navela da priličan dio imetka potroše u plemenite svrhe.
