Danas je slika Europske unije takva da si samo najjače države mogu priuštiti izlobirati posve drugačije uvjete za svoju industriju od uvjeta koje moraju trpjeti manje tvrtke iz manjih država. Realno, ni EU ustav neće biti prihvaćen prije 2009.
U natoč želji Bruxellesa da pojednostavi zakone za gospodarstvo EU, 2007. godine svi čimbenici gospodarstva bit će pod pritiskom novih EU regulacija, koje će teško napraviti EU potencijalnim na globalnom tržištu. Počnemo li s okolišem, rezultati uvažavanja Kjotskog protokola i time ispuštanja CO2 u EU ne postižu zadane ciljeve. Pritisak javnosti na probleme globalnog zagrijavanja sve je jači, a troškovi preambicijoznih ciljeva EU na području zaštite okoliša bit će direktno preneseni na industriju. Konkretno, svi ćemo se morati naviknuti na dramatičnija dizanja cijena energenata i posljedično na više cijene potrošnih dobara. Osobito proizvođači svih vrsta energije, glavni prouzročitelji CO2, morat će svoje današnje sjajne profite barem djelomično pustiti u EU, a ne pretakati preko povezanih firmi na druge kontinente. U toj bitki za kontrolu cijena energenata sve su veće težnje najjačih EU energetskih igrača za preuzimanje i povezivanje. U bitki za transparentnost svoga tržišta EU sam s novim regulacijama postiže baš obrnut rezultat: stvaranje oligopola i monopol. Te bi probleme barem djelomično riješilo prihvaćanje EU ustava, čime bi se jasnije definirale granice mogućih pritiska pojedinačnih država na EU zakone. Danas je slika takva da si samo najjače države EU mogu priuštiti izlobirati posve drugačije uvjete za svoju industriju od uvjeta koje moraju trpjeti manje tvrtke iz manjih država. Realno, ni EU ustav neće biti prihvaćen prije 2009.
Drugo kritično područje EU koje će okupirati Bruxelles u 2007. godini odnosi su s Rusijom u smislu energetske ovisnosti od nje i njenoga kapitala te gospodarska suradnja s Kinom i Indijom. Ruski kapital preplavio je europske prijestolnice i teško ćete naći uspješnu europsku multinacionalku čiji barem djelomični vlasnici nisu Rusi. Iz političkog problema egzistencijalne ovisnosti od ruskih izvora energije Europska unija opet prima nove regulative na području alternativnih izvora energije, obnovljivih izvora te štednje. Zbog tog straha od Rusije u 2007. otvaraju se nove prilike za manja preduzeća koja dobrom politikom štednje energije mogu očekivati i EU fondove. U 2007. i sektor poljoprivrede morat će dobro slijediti odluke EU na području obnovljivih izvora energije (uljana repica…) i regulacije smanjenja štetnih utjecaja automobila na okoliš.
Uoči jakih financijskih injekcija koje dolaze s Istoka, u Europi se polako mijenja i socijalna komponenta sklapanja poslova. Njemačka, kao najjači zupčanik pokretanja EU, sve se više klana kapitalu s tradicionalnog Istoka. To će u krajnjoj fazi biti dobro za sve nacije koje sa sobom nose socijalističku povijest. Kapital s Istoka nije toliko osjetljiv kao kapital iz tradicionalno razvijenih kapitalističkih tržišta Zapada. Taj kapital ne bježi iz države na prvi signal mogućih pada profita, rezistentniji je na profite i dugoročno bolji za stabilnost poslovanja. No, u zamjenu za nuđenje stabilnosti i rezistentnost na špekulativno pretekanje, taj kapital traži jaču prisutnost u utjecanju na vlade i politiku. Uz nuđenje sigurnosti za radnike, za radna mjesta i plaće, Istok traži utjecaj na regulaciju zakona. Time se u 2007. i nadalje otvaraju vrata profita pojedincima i savjetnicima koji uživaju poštovanje vlade i dobro su upoznati funkcioniranjem političkih sustava u državi. Na drugoj, pak, strani u 2007. možemo očekivati još jače pritiske EU na efektivno ograničenje korupcije u svim članicama, pa i u Hrvatskoj.
Kad pogledamo eksponencionalni rast kineskoga gospodarstva, u 2007. godini nitko ne može predvidjeti posljedice tog razvoja za EU. Ako samo pomislimo na činjenicu da kineska potrošnja željeza iznosi više od 50 posto svjetske proizvodnje i da svaka treća cipela u EU dolazi iz Kine, odmah nam postaje jasno što može jedna mala kriza u tom istočnom mastodontu napraviti na globalnom tržištu. U 2007. godini još uvijek se može očekivati isti tempo iseljavanja europske industrije u Kinu. Za razliku od kapitala iz Rusije, koji dolazi u EU, kapital iz EU koji odlazi u Kinu nema mogućnosti utjecanja na politiku Kine. Socijalna i politička situacija u Kini još uvijek ne otvara vrata inozemnim pritiscima. Kontrola kineskog tržišta ostaje tako u rukama Kineza i teško je predvidjeti utjecaje Kine na EU u 2007. godini. Za sada europski investitori u Kini mogu biti mirni. I u 2007. rat na uvoznim kvotama između EU i Kine ostat će na razini jedne gospodarske grane i neće eskalirati u ozbiljniji gospodarsko-politički problem.