Kako naplatiti nepodmirenja potraživanja

Prije isporuke robe ili usluge treba procijeniti može li dužnik odmah platiti dug, provjeriti njegovu financijsku disciplinu te rizičnost naplate i tražiti jamstvo naplate.

Tvrtka zastupnik velikih stranih tvrtki isporučila je tvrtki Kolačić d.o.o. iz Zagreba uvozne zamrznute pekarske proizvode vrijedne 322 tisuće kuna. Potraživanje za isporučene pekarske proizvode bilo je osigurano bianco zadužnicom koju je vjerovnik aktivirao nakon što Kolačić d.o.o. nije u roku platilo dospjeli dug.

Pokazalo se, međutim, da je zadužnica zapravo bezvrijedan instrument osiguranja plaćanja ako na računu dužnika nema novca. Kad su Ovršnim zakonom propisane obične i bianco zadužnice, kako ih se hvalilo kao instrumente osiguranja plaćanja uz pomoć kojih se vjerovnicima dospjela potraživanja mogu prisilno naplatiti bez dugotrajnih sudskih postupaka. No, s obzirom na to da je u posljednje vrijeme vještina poslovanja s blokiranim računima u Hrvatskoj na zavidnoj razini, unatoč zadužnicama vjerovnici sve češće ne mogu izvansudski prisilno naplatiti svoja dospjela potraživanja od dužnika čiji su računi blokirani i na kojima nema priljeva prihoda dovoljnih za podmirenje dugova. Fina je prošla tjedan objavila da je potkraj listopada ove godine 20.016 poduzeća imalo blokirane račune zbog nepodmirenih dugova od 11,6 milijardi kuna.

Nakon što smo aktivirali zadužnicu, nazvao je ljutiti vlasnik Kolačića d.o.o. i poručio da ćemo tek sad vidjeti kad ćemo naplatiti dug – ispričala nam je voditeljica financija spomenute tvrtke vjerovnika.

I doista, na račun Kolačića d.o.o., koji se vodi u PBZ-u, dnevno se uplaćuju simbolični iznosi utrška, nesrazmjerno mali u odnosu na količinu isporučenih proizvoda i nedovoljni da se u dogledno vrijeme naplati dospjelo potraživanje. Hrvoje Režić, vlasnik i direktor Kolačića d.o.o., odbio je komentirati cijeli slučaj, a njegova prodavaonica toplih senđića i kolačića Šik u pohodniku na zagrebačkom glavnom Željezničkom kolodvoru cijelo vrijeme posluje kao da račun tvrtke Kolačić d.o.o. nije blokiran.

Što, prema tome, može učiniti vjerovnik koji unatoč zadužnicu ne može naplatiti svoja dospjela potraživanja zbog toga što ga dužnik tvrtki, od kojih su ostale registrirane na punicu i ostalu rodbinu drugoga prezimena. To znači da takvim ‘spretnim’ poduzetnicima treba na sudu dokazati da su svjesno usmjeravali novac na više računa radi izbjegavanja plaćanja u tome svjesno ometa? Prof. Mihael Dika sa zagrebačkoga Pravnog fakulteta i autor Ovršnog zakona, kaže da zadužnica ima dvojaku funkciju: njome se kao s pravomoćnim sudskim rješenjem o ovrsi mogu plijeniti sredstva s dužnikova računa, ali se na temelju zadužnice, ako na računu dužnika nema novca, može tražiti i ovrha na svoj ostaloj imovini (nekretnine, pokretnine i ostalo). No, za ovrhu na ostaloj imovini na temelju zadužnice, kad na računu dužnika nema novca, postupak se mora voditi na sudu.

U slučajevima svjesnog izbjegavanja plaćanja dospjelih dugova, smatra prof. Dika, dužnika valja goniti kaznenim pravnim sredstvima. U takvim situacijama dužnik, u pravilu, izigrava i porezne propise. Najčešće se obveze svjesno izbjegavaju tako da ista osoba kontrolira dvije ili više dospjelih dugova i poreza, što najčešće nije lako.

Ne može se od trećih tvrtki zahtijevati naknada štete bez provedenoga sudskog postupka, koji može potrajati i više godina, jer riječ je o dvije ili više formalno posebnih pravnih osoba. Zbog toga prof. Dika preporučuje vjerovnicima da uza zadužnicu traže i jamstvo, tako da se, kad na dužnikovu računu nema novca, mogu naplatiti s jamčeva.

A ako ipak zadužnicom bez jamstva ne mogu naplatiti svoja potraživanja, umjesto iscrpljujući se istragom o tvrtkama kojima se nesavjesni dužnik lukavo koristi radi izbjegavanja plaćanja dugova i poreza, vjerovnici dužnike trebaju prijavljivati zbog stečaja, odnosno vjerovnici mogu dužnike kazneno prijaviti zbog toga što u propisanom roku (tri tjedna blokade) nisu prijavili stečaj svoje tvrtke. Takvu prijavu vjerovnici mogu podnositi na temelju odredaba Zakona o trgovačkim društvima i Stečajnom zakona.

Dužnik koji zapadne u teškoće može nastaviti normalno poslovati i ako mu je račun privremeno blokiran zbog aktiviranja zadužnice. Zadužnica sjedi na računu i, kako na blokirani račun stižu prihodi, novac se akumulira dok se ne skupi iznos dovoljan za isplatu potraživanja osiguranoga.

Obična zadužnica je isprava na kojoj je javno ovjerovljen potpis dužnika kojim on daje suglasnost da s njegova računa u banci vjerovnik radi naplate potraživanja može izvansudski zaplijeniti novac do iznosa svojih potraživanja. Obične zadužnice mogu izdavati dužnici fizičke i pravne osobe.

Bianco zadužnica je isprava posve slična običnoj zadužnici, osim što bianco zadužnicom dužnik daje suglasnost da vjerovnik naknadno upiše iznos u ispravi koji će izvansudski zaplijeniti s računa dužnika radi naplate dospjelog neplaćenog potraživanja. U bianco zadužnici dužnici pri njezinu izdavanju ne moraju naznačiti ni osobe vjerovnika kao ni iznose potraživanja. Bianco zadužnicu mogu izdavati samo pravne osobe i obrtnici.

Mjenica je vrijednosni papir, odnosno isprava o pravu na isplatu određenog iznosa novca. Često se izdaje bianco mjenica samo s dužnikovim potpisom, a naknadno se popunjava iznos i dospjeće.

Hipoteka se mora upisati u javne vlasničke knjige kao sporazum o založno pravo. Zasniva se u obliku javnobilježničke isprave s ovršnom klauzulom. Hipoteka slijedi nekretninu na koju je upisana bez obzira na promjenu vlasništva.

Fiducija – kad dužnik privremeno prenosi vlasništvo na založenoj nekretnini na vjerovnika radi osiguranja potraživanja. Temelji se na sporazumu dužnika i vjerovnika u obliku solemnizirane javnobilježničke isprave.

Cesija i asignacija se katkad rabe i kao osiguranje odgođene naplate dospjelog potraživanja. Cesija je prijenos potraživanja s dosadašnjeg vjerovnika (cedenta) na novog vjerovnika (cesionara) a da dužnik (cesus) ostaje isti, a i samo se potraživanje ne mijenja. Asignacijom jedna osoba (asignant) ovlašćuje drugu osobu (asignata) da za njezin račun plati nešto trećoj osobi (assignatoru). Riječ je o pravnom poslu kojim vjerovniku umjesto njegova dužnika potraživanje plaća dužnikov dužnik.

Nemoguće je izdvojiti jedan instrument osiguranja plaćanja kao najsigurniji jer svaki može postati nesiguran ako ga dužnik svjesno izigrava. Jedino je sigurno – avansno plaćanje, uvjeravali su nas poduzetnici. No, većina poduzetnika nije na tržištu u takvu položaju da može zahtijevati da im se plaća unaprijed. Većina mora riskirati i poslovati tako da svoja potraživanja osigurava nesigurnim instrumentima osiguranja plaćanja.

Velikih tvrtki koje posluju preko računa fiktivnih tvrtki kćeri ima i u vlasništvu Hrvatskog fonda za privatizaciju. Poduzetnici kažu da svi to znaju, ali se nitko u strahu od nove lavine nezaposlenih ne usudi pokretati stečajeve premda zbog takvih ‘velikih’ tvrtki sve više propadaju male. I prof. Dika upozorava na to da u Hrvatskoj podnese od 250 do 300 prijava na godinu protiv direktora koji nakon tri tjedna blokade računa svojih tvrtki nisu sami podnijeli prijavu za stečaj, ali da sudovi zbog toga prijavljenim direktorima izriču uglavnom preblage kazne.

Jedina potpuno sigurna naplata potraživanja jest avansno plaćanje. A kad to nije moguće, valja se pridržavati načela bankara pri odobravanju kredita s obzirom na to da bankari imaju najmanje nenaplaćenih dospjelih potraživanja. Osnovno je bankarsko načelo da instrumenti osiguranja plaćanja ne mogu biti nadomjestak za loš bonitet dužnika. Zbog toga prije isporuke robe ili usluge potencijalni vjerovnik treba ocijeniti može li dužnik odmah platiti dug, provjeriti dužnikovu prethodnu financijsku urednost, ocijeniti rizičnost naplate i obvezno predvidjeti jamstvo naplate potraživanja.