Jolly JBS, kaže njegov vlasnik Josip Stojanović, raste jednako brzo, prema stopi od 15 do 30 posto. No, ključni trenutak u slučaju Jollyja ipak postoji; dogodio se 2001., kada Jolly JBS s još 10 članica osniva grupaciju CBA koja se danas prema tržišnom udjelu na drugome mjestu, iza Kozuma. Tada je prihod tvrtke iznosio 130 milijuna kuna, a ovu godinu planira zaključiti s 400 milijuna kuna. U usporedbi razvoja Keruma i Jolly JBS-a namće se zaključak da su, barem do određene točke, išli u istom smjeru, ali Kerum, i onda i sada, grabi mnogo krupnijim koracima. Stojanović je nakon prva dva dućana s kojima je također 1989. startao u Drnišu, 1992. otvorio prvi supermarket u Šibeniku. Uskoro otvara i veleprodaju pića i prehrane i postaje glavni distributer pića na području Šibensko-krnske županije. Pod utjecajem nelikvidnosti na tržištu postupno se sve više okreće maloprodaji i počinje s otvaranjem dućana u svim mjestima u županiji. U biti sve do 2000. godine naglasak je bio na veleprodaji na koju je otpadalo 70 posto prometa, a od ulaska u CBA Stojanović je jedan od prvih privatnih poduzetnika u Šibeniku. Danas je prema prihodu drugi u županiji, odmah iza TLM-a, a prema dobiti koja će ove godine biti 10 milijuna kuna uvjerljivo prvi, pohvalio se Stojanović.
- Naša poslovna strategija je ostatak u trgovini isključivo na području županije te jačanje pozicije u tim okvirima, unatoč nadolazećoj i već postojećoj konkurenciji. U narednoj poslovnoj godini planiramo otvaranje dvaju supermarketa, čime bi u potpunosti zaokružili poslovanje na tržištu županije i zadržali lidersku poziciju – kaže Stojanović. Dodatni pečat liderskoj poziciji u Šibeniku pridonijet će svakako robna kuća Centar koju je Stojanović nedavno kupio i u kojoj će Jolly JBS imati supermarket od 580 kvadrata.
Za razliku od Jollyja kojemu je ulazak u CBA grupaciju omogućio značajan rast, izlazak izvan lokalnih okvira i na neki način zajamčio opstanak Kerum je nesklon udruživanju i smatra da je ono neprirodno ako nije na kapitalnoj osnovi. Ušao je u Narodni lanac s trgovačkim lancima Tommy, Plodine i Presoflex, ali samo, kao što kaže, radi bolje nabave. Stojanović pak ističe da u CBA upravo razmišljaju o kapitalnom povezivanju i akviziciji novih članica.
Još jedna točka usporedbi Keruma i Jolly JBS-a jest širenje u turističku djelatnost. Opet prema istom principu, jer su i brojke o kojima se govori u slučaju Keruma neusporedivo veće.
Izvan trgovine Kerum je zakoračio 2000., kad je otvorio obiteljski hotel Neva u Podstrani. U turizam je do danas uložio oko 150 milijuna eura, od čega samo u hotel Marjan 100 milijuna eura. Uz Marjan, koji će prema njegovim riječima biti najskuplji hotel u Hrvatskoj, ima hotel Central u splitskoj gradskoj jezgru, hotel Sv. Nikola na Žnjanu i kompleks elitnih vila u Supetru na Braču. Stojanovićev pionirski izlet u turizam je prošlogodišnja kupnja hotelske kuće Vodičanka s hotelima Punta i Olympija koje je kupio za 30 milijuna kuna, a ulaže dodatnih 25 milijuna kuna.
Iskorak na koji se Kerum odlučio a Stojanović nije jest građevinski biznis. Na stano- gradnju se Kerum odlučio zbog brze zarade koju tada može reinvestirati u osnovne djelatnosti – trgovinu i sve više turizam i smanjiti ovisnost o bankarskim kreditima. Iako je i u tom segmentu imao i najavljuvao megalomanske projekte, odustao je od ozbiljnijeg angažmana u Zadru, a gradnju stambenog naselja na zagrebačkom Bundeku prepustio je Konstruktoru. U svakom slučaju, stano- gradnju je također spretno iskoristio na širenje u trgovini jer je u zgradama koje je gradio rezervirao mjesto za Kerum trgovinu.
Kerum i Stojanović počeli su na isti način, polako su se razdvajali, da bi danas imali različite strategije u core biznisu. Kao potvrda uspjeha mogu se smatrati i, navodno, brojne ponude za kupnju, posebno u slučaju Jollyja, što bi bilo kojem novom igraču omogućilo brz i jednostavan ulaz na tržište te županije. Iako je Kerum solo igrač, a Stojanoviću leđa čuva sve jača grupacija CBA, i unatoč tome da je njihove rezultate u apsolutnom smislu teško usporedbati, i jedan i drugi smatraju da su iz nemilosrdne bitke s jakom konkurencijom izašli kao pobjednici.
Ovu godinu obilježilo je i okretanje tvrtki tržištu kapitala, gdje su se počeli aktivnije zaduživati i na taj način prekinuli dugogodišnju tradiciju klasičnog kreditiranja u bankama. Tako je samo ove godine izdana trećina korporativnih obveznica od ukupnog izdavanja vrijednog 7,5 milijardi kuna, ostvarenog u 14 godina. Prema mišljenju analitičara takav je pristup tvrtki najvjerojatnije najava njihova skorog IPO-a. Sudjeluje prema tome, možda već sljedeće godine možemo očekivati da se neke tvrtke uvrste u službenu kotaciju burze. Zaduživanje tvrtki na burzi bit će sigurni trend i sljedeće godine. Primjerice, učinit će to Zagreb Holding. A pripremaju se i Luke Ploče. I dva grada, Rijeka i Split, prikupila su novac na tržištu izdavanjem municipalnih obveznica, a izgleda da je to postala i za ostale gradove. Dakle, sljedeća godina definitivno nosi daljnje okretanje prikupljanju kapitala na burzi. Na taj će način tržište kapitala produbiti ulogu mjesta na kojem se novac prikuplja, a ne samo mjesta održavanja likvidnosti.
