Na Kongresu UFI-ja, održanom sredinom studenoga u Beijingu, za novog predsjednika Međunarodne unije izabran je Jochen Witt, predsjednik Uprave Kölnskog sajma. S obzirom na veliko značenje sajamske industrije u suvremenom gospodarstvu, s njim smo razgovarali o aktualnim pitanjima vezanim uz politiku sajmovanja.
-
Često se govori o tome da se održava previše sajmovi i previše se novih otvara. Što vi mislite o tome? – Sajamsko poslovanje je u porastu svugdje u svijetu. I raste u svakom pogledu. Raste upotrebljivi izložbeni prostor, a primjetan je stalni porast broja sajmova, količine iznajmljenog prostora te broja izlagača i gostiju koji sajmove posjećuju. Danas sajmovi u Europi već funkcioniraju na jako visokoj razini. Sajamsko će poslovanje u Europi u budućnosti vrlo sporo rasti s obzirom na prekoračenje kapaciteta i temeljitu sajamsku pokrivenost upotrebljivih tema – za gotovo svako područje za koje se može održati sajam već postoji tome posvećeni događaj. U Izvršnom odboru UFI-ja podvojena su razmišljanja u vezi s tim razvojem. Sretni smo kad primijetimo porast našeg sektora na svjetskom planu, ali u isto vrijeme smo svjesni i posljedica trajnog investiranja u izložbene kapacitete. Osim toga, svaka sajamska kompanija suočit će se s nevjerojatno okrutnom konkurencijom u sljedećem desetljeću. Ali, sektor kao cjelina i dalje će se razvijati u pozitivnom smjeru.
-
Iskustvo je pokazalo da se s obzirom na stanje stvari izlagači teško odlučuju nastupiti na sajmu. Gdje su granice? – Osobe iz izložbenog sektora koje donose odluke u kompaniji ne zaključuju naprosto da su obzirom na veći broj sajmova u pri-godi češće izlagati svoje proizvode, nego se pokazuju sve izbireljivijima u traganju za ‘pravim’ sajmom na kojemu će sudjelovati. Kompanije će u budućnosti birati između mnogih događanja koja se obraćaju raznim ciljnim skupinama. Primjerice, kompanije koje žele povećati izvoz u Aziju odlučit će žele li sudjelovati na svjetskom sajmu na nekoj od etabliranih lokacija, kao što je Njemačka, ili žele izložiti svoje proizvode neposredno u Aziji – najčešće na satelitskom sajmu. Odluče li se za drugu opciju, moraju prihvatiti činjenicu da tamo vjerojatno neće biti prisutni važni kupci iz Europe i SAD-a. Naravno, mogu odabrati obje opcije. Drugim riječima, izbor sajma uvelike ovisi o tome što kompanija najviše želi postići svojom prezentacijom na sajmu. Sajamski sektor stoga mora ponuditi kompanijama potporu potrebnu za donošenje pravih odluka.
-
Što su danas jake strane, a što slabosti sajamskog sektora? – Sajamsko poslovanje silno se razvilo posljednjih godina. Ubrzao se tempo kojim se sektor posvećuje novim temama i otvara nova tržišta i segmente. Pobjeđene sajamske kompanije sada su globalno orijentirane, i u većini slučajeva pružaju svojim klijentima prvoklasnu uslugu. Štoviše, nijedno drugo marketinško ili komunikacijsko sredstvo ne bi moglo pružiti kompanijama usporedive pogodnosti. Jedna od slabosti sajamskog sektora svakako su njegove vlastite aktivnosti u odnosima s javnošću (PR). Korporacijski direktori marketinga moraju biti uvjereni da je sajam korisno marketinško sredstvo. Štoviše, mora se poboljšati razmjena znanja na svjetskoj razini kako bi se došlo do zajedničkog paketa standarda kvalitete. Sajamskom sektoru najviše koristi zadovoljstvo izlagača događajem na kojem je upravo sudjelovao.
