Lik i djelo

Ponos i umor iščitavaju se s lica Ivice Kurtovića dok ispija čašu šampanjca u društvu svojih najbližih suradnika. Velika fešta je prošla, čestitari još prilaze, a suvlasnik glamuroznog hotela Le Meridien Lav, koji je prošle subote svečano otvorio premijer Sanader, uživajući u svakom detalju koji hvata još uvijek nemirnim pogledom, polako podvlači crtu.

• Napravili smo svjetski iskorak, menadžer Le Meridiena koji je 46 hotela pustio u rad, a u tisuću njih boravio profesionalno, rekao mi je da mu je Lav najljepši. Izuzetno sam ponosan, ovo smatram svojim životnim djelom, ali nešto slično nikad ne bih ponovio. Mislim da čovjek sebi ne bi trebao priuštiti ono što sam ja učinio upustivši se u avanturu koju je doslovno trebalo preživjeti – kaže Kurtović.

Svoj privatni i poduzetnički život, koji su sigurno išli mirnom, uzlaznom putanjom bez velikih potresa, Kurtović je zakomplicirao 2001. godine kad je odlučio umiješati se u brojne pokušaje raspetljavanja zamršene situacije u vezi potpuno devastiranog hotela Lav. Bivši prvokategorik doslovce se ušio pod teretom izbjeglica i kao mrtvi kapital bezspješno se pokušavao prodati putem javnih dražbi.

Ivica Kurtović u to je vrijeme već bio ugledni građevinski poduzetnik s desetljećem uspješnog rada vlastite tvrtke Eurodom. U poduzetništvo je zagazio među prvima u Splitu i to ne s dešperatne, već s odlične startne pozicije. Sedamdesetih se bio zaposlio u Jugovinilu, gdje je kao VKV radnik kruh zarađivao i njegov pokojni otac Petar. Odmah je morao pokazati upravljačke sposobnosti, jer je zasjedao na mjesto pod kojim je imao stotinjak radnika u građevinskoj operativi.

S početnim iskustvom, još lakše je krenuo dalje. Tada močni mariborski Marles, a traženi lanac nakon propalih pregovora s Iberostarom pronađen je u Le Meridijenu. Idućih petnaest godina njihovi menadžeri upravljaju hotelom za godišnji iznos koji će dosezati i do 2 milijuna eura.

• Banke uvjetuju kredit ulaskom u lanac, ali i bez toga je nužno za ozbiljan hotelijerski posao. Svi koji grade hotele visoke kategorije to moraju shvatiti – reći će Kurtović.

Gotovo šest godina života Ivice Kurtovića otišlo je u projekt Lav. Uz sve prepreke, trebalo je još u iscrpljujućem ratu preživjeti hrvatsku administraciju, a da bi se sjajni projekt vrijedan 600 milijuna kuna prveo svrsi bilo je nužno i dobro partnerstvo. Australski Hrvat Slavko Bošnjak uskočio je u pravi trenutak i na pravi način. Poslovna suradnja prema principu pola-pola među ljudima koji su navikli raditi i stvarati sami pokazala se besprijekornom.

Danas je Le Meridien Lav stvarnost, sigurno najljepši i najzadovoljniji hrvatski hotelski kompleks, koji ne čini samo hotelsko zdanje s 382 sobe, već i vrhunski medicinski centar, apartmansko naselje, marina i drugi sadržaji. Zadovoljan i umoran Ivica Kurtović uživa u svakom detalju, ali sanja o uzimanju dana, o velikom opuštanju. Za njega, poznatog radošću, kojem je građenje i stvaranje prirodno stanje, to prije svega znači više vremena za izlazak na more.

U nedovršenoj marini Lava vezana je i spremna njegova glamurozna, kulturna jahta Broward 103, stara petnaest godina, ali potpuno obnovljena. Plovilo dugo 34 metra i vrijedno oko 5 milijuna dolara nije tajkunska potreba za dokazivanjem statusa, već izbor samozatajnog čovjeka koji je čitav život povezan s morem. Rođen u kući udaljenoj nekoliko metara od mora, Kurtović je na to jednostavno bio upućen.

U Kaštelima ga znaju kao čovjeka koji je svojim rukama svašta znao napraviti, koji i brodove voli praviti, dotjerivati. Još kao adolescent kupio je na otpadu jedrilicu klase finn i uredio je. Potom je u Brodospavom rezalištu kupio napušteni 8-metarski lajbot i zajedno s ocem uredio ga u vrhunsko plovilo koje je ostavio prijateljima u Kaštelima. Sebi je priredio novu radost kupnjom staroga policijskoga glisera Hrabri, koji je punih pet godina dotjerivao vlastitim rukama. Gotovo se naljuti kad ga pitaju je li ga prodao.

Koliki je zaljubljenik u brodove i more (‘Mislim da nema mnogo ljudi koji imaju toliko sati plovidbe, a da nisu profesionalni pomoci’) svjedoči i licenca zapovjednika plovila do 500 bt, što mu omogućava upravljanje i najvećim jahtama. Svojim Browardom, dakle, može upravljati sam, iako ga većim dijelom koristi u komercijalne svrhe. Naravno, uvijek se nađe vremena i za ugodne obiteljske trenutke na moru.

• Obiteljski sam čovjek – kaže Kurtović – i tu je moj važan životni oslonac.

Supruga Kasja je literarna duša i ne participira u obiteljskom poslu, sin Branko je zagrebački brucoš, a tu je i Stipana (13), koju su Kurtovići prije osam godina udomili i smatraju je svojim djetetom. Stipana je rođena u Domu za nezbrinutu djecu, a Eurodom je bio njen sponzor. S vremenom su se jako vezali, pa je petogodišnja djevojčica dobila svoj pravi dom i roditelje.

• Naučio sam jako mnogo o hotelima i turizmu, ali hotelijer nisam i neću to biti. Graditeljstvo je moj poziv, bio i ostaje. Imam uhodanu i dobro organiziranu tvrtku sa stotinjak zaposlenih, a stanogradnja je još uvijek vrlo profitabilna djelatnost, pa nema razloga da mijenjam profesiju. Dakle, ostajem graditelj. No, prvo slijedi pravi predah, zaslužio sam – kaže Ivica Kurtović.