Može se promatrati i odnos prema klijentima te internetske aktivnosti. Vrlo vrijedni podaci za poslovanje dobivaju se i iz promatranja takozvanog value-chaina. Treba otkriti što se iz tog lanca vrijednosti može naučiti, kopirati, odbaciti, primijeniti.
Interes i utjecaj stranih kompanija u Hrvatskoj sve je veći i pitanje je dana kad će te kompanije uzeti svoj dio tržišta. Iz kontaktata koje održavamo s tim kompanijama znamo da niti jedna ne promatra samo Hrvatsku nego zapravo cijelu Jugoistočnu Europu kao jednu regiju, koju žele ‘osvojiti’ dio po dio. Moja je osobna pretpostavka da će unutar sljedećih tri do pet godina tržišta Jugoistočne Europe biti podijeljena, a velike prilike za pozicioniranje koje danas vidimo na tom velikom tržištu – minimalne.
Stoga vjerujem da bi godina 2007. mogla biti zadnja šansa hrvatskim kompanijama da postave put prema odlučnom ‘osvajanju’ regije i uspostavljanju kritične veličine u sve više međunarodnom i kompetitivnom okružju. Također, imamo veliku kompetitivnu prednost u usporedbi sa stranim kompanijama, jer poznavamo mentalitet tih tržišta. Naravno, moguće je rasti i izvan Jugoistočne Europe. Primjerice, tržišta Rusije i Kine nude goleme potencijale, ali zahtijevaju još sofisticiraniji i skuplji pristup.
Veličina, profitabilnost i rast osigurat će nezavisnost kompanijama, a indirektno i natprosječan standard življenja. To bi trebala biti misao vodilja svakog hrvatskog dioničara i menadžera. Kako bi se uspješno slijedila zacrtana strategija, glavna područja za poboljšanja u 2007. bit će upravljanje kompleksnošću, interkulturalne vještine i vrhunske korporativne menadžerske vještine. Odlučno vodstvo prema snažnoj internacionalizaciji poslovanja bit će ključni pojam za hrvatske menadžere u 2007.
