Menadžerska literatura zagovara iskrenost u korporativnoj komunikaciji na svim razinama – zaposlenici moraju imati slobodu da kažu što ih muči, niže rangirani menadžeri moraju govoriti teške operativne istine visokom menadžmentu, a visoki menadžment, pak, mora imati slobodu kritike državnih tijela koja kreiraju ekonomsku politiku. U praksi, međutim, to izgleda sasvim drukčije, ne samo da takva idealna komunikacija ne postoji, nego se upravo otuda ‘regrutiraju’ suvremeni korporativni tabui, odnosno teme o kojima nije uputno govoriti. A u temeljnoj je definiciji tabua da njegovo kršenje izaziva određene društvene posljedice za osobu koja se usudila to učiniti – u ovom slučaju to je obično gubitak posla, smanjenje plaće ili smjena s položaja. Suvremeni tabui u pravilu su politički osjetljiva sadržaja, društveno neprikladni ili su jednostavno vrući krumpir za menadžere i zaposlenike. Što god da ih prouzrokuje, temeljno im je obilježje da se o njima ne govori ili se govori u kuloarima ili u četiri oka s najpovjerljivijim kolegama. No, zatvaranje takvih osjetljivih tema u ladice može dovesti do potencijalno velikih problema i pogrešaka u ostvarenju strateških ciljeva.
Tabu teme u današnjim, kako hrvatskim, tako i europskim tvrtkama, u rasponu su od onih koje kreiraju interne suodnose u tvrtki do makroekonomskih. Neki su vrući interni krumpiri, primjerice, prekovremeni rad i ostajanje na poslu do kasnih poslijepodnevnih sati, zbog čega pati privatni život. O tome nije poželjno govoriti javno i šefovima, prolazi tek tiho jadanje kolegi supatniku. Teme o kojima također nije uputno preglasno govoriti su i nepotizam ili napredovanje ‘preko veze’, mobbing, spolne razlike u plaćama i mogućnosti napredovanja, sve niža dobna granica pri zapošljavanju i slično.
Interne tabu teme često su vezane uz procese primjene nekih važnih i skupih menadžerskih alata (IT sustavi, sustavi strateškog i operativnog planiranja, sustavi motivacije i nagrada), koji se vrlo često uvode zato što su popularni i dokazano funkcionalni u drugim tvrtkama. Menadžere nižih razina koji pokušaju upozoriti na teškoće u primjeni skupih alata i njihovu neprilagodljivost u pravilu se proglasača nesposobnim pa mnogi šute da ne izgube položaje. Victor Halberstadt, profesor ekonomije sa Sveučilišta Leiden u Nizozemskoj, proučavao je tabu teme vodećih europskih tvrtki vezanih uz državnu politiku i utjecaj na korporativne strateške smjernice. Pokazalo se da su teme koje nije poželjno načinjati je li moguće učinkovito upravljati toliko velikom Europom, hoće li se privatni sektor Europske unije nastaviti deindustrijalizirati, koliko je obrazovanje na ekonomskim školama ili fakultetima u skladu s ekonomskom praksom i koliko će se još dugo održati državni programi s izrazito naglašenom socijalnom notom.
Najjača hrvatska makroekonomska tabu tema je, naravno, ulazak Hrvatske u EU. Menadžeri se, doduše više u kuloarima, pitaju ulazi li Hrvatska u Europu ili Europska unija u Hrvatsku, što će se dogoditi kada ‘barijere padnu’ i na hrvatsko tržište slobodno uđu europski proizvodi u mnogo većoj mjeri negoli danas, kao i koliko će stvarno stajati ulazak u članstvo EU. Stavljanje pod tepih okrutne ekonomske stvarnosti činjenična je stvar ne samo kod nas nego i diljem Europe. Obično se takva istina iznosi kao predizborni argument opozicijskih stranaka.
Smjenom vlasti makroekonomski vrući krumpiri opet završavaju u nekoj ladici. Na razini tvrtki nerješavanje takvih tabu tema obično dovodi do silnih reorganizacija, zato što je istina previše bolna i ugrožava previše karijera.
Za rješavanje takvih tabu tema potrebni su odlučni vode koji će o njima progovoriti a da ne stvore neprijateljsko ozračje. Javno razotkrivanje tabua trebala bi pratiti i edukacija o tome što se može, a što ne može riješiti.
Seks, bolest i smrt smatraju se privatnim i vrlo osobnim temama, ali one neizbježno dotiču i poslovni svijet. Aluzije na seks, više ili manje otvorene, u reklamne se svrhe upotrebljavaju gotovo oduvijek, dok se sa smrću vode tek povremeno – to su u pravilu šokantne reklame poput provokativnih Benettonovih reklama s kravom odorom hrvatskog vojnika ili prikaza osobe koja umire od side u zagrljaju članova svoje obitelji. Seks i smrt provokativno su sredstvo komunikacije s kupcima kojim se želi šokirati, prestrašiti ili izazvati bilo kakvu emociju osim ravnodušnosti. Rezultati istraživanja utjecaja takvih reklamnih poruka na stvarnu kupnju i reputaciju branda su kontradiktorni, obično naglašavaju veću štetu nego korist koju takva reklama ima za ugled branda. Očekivano se pokazalo i da će kupci prije prihvatiti reklamne poruke seksualnog sadržaja nego one koje se koriste porukama smrti, ubijanja i nasilja. Razlike su i među kulturama, pa tako u Americi seksualni kontekst reklama prevladava u mnogo manjoj mjeri nego u Europi. Neke su reklame, koje su u Americi smatrali običnom pornografijom, u Europi i male pozitivno odjeknule. Pokazalo se i da žene imaju negativan stav prema seksualnim tabuima i nasilju za razliku od muškaraca. Mlađi naraštaji, izloženiji seksu i nasilju, lakše prihvaćaju takve reklamne poruke od starijih.
Seks i smrt su teme na koje se u tvrtkama, osim u marketingu, ne polaže veća pozornost. Smatra ih se privatnim i predmet su većinom kuloarskih priča među zaposlenicima. Jedan od rijetkih zabranjenih primjera u kojima se tvrtka namjerno suočila sa tabuom smrti i seksa jest primjer dizajnerske tvrtke IDEO, koja je osmislila projekt u kojem su različiti timovi trebali demistificirati različite tabue. Demistifikacija seksualnih tabuva sastojala se u obilasku različitih mjesta s erotskim sadržajem – seks shopova, pornografskih kina, homoseksualnih barova – i zatim prepričavanju iskustava i doživljaja. Na kraju projekta timovi su razvili i nekoliko proizvoda koji, doduše, nisu zaživjeli na tržištu, a uključivali su, primjerice, proizvode koji pripremaju osobe za prvo seksualno iskustvo i osobnog seksualnog trenera. Bolest je još jedan od tabua o kojima se u tvrtkama ne govori. Međutim, menadžerska literatura posvetila je veliku pozornost osobito utjecajima nezdravog života poslovnih ljudi na njihovo zdravlje. U Hrvatskoj, na primjer, kao i u ostalim zemljama Istočne Europe, sve je više mladih menadžera koji imaju problema sa srcem i srčanokrvnim sustavom. Sve su češći moždani i srčani udari u stanovništvu mlađem od 45 godina. Isto tako, povećala se uporaba stimulansa, među kojima i ilegalnih, kao što je npr. kokain. Ubrzani tempo života, radni tjedan dulji od 40 sati i premalo sna uzrokom su mnogih tipično radnih bolesti. I usprkos antistresnim programima koje mnoge tvrtke uvode za svoje zaposlenike, trendovi stresnog života ne jenjavaju.
