Povratak na tržište s dizelom

Sa sadašnjih 14 Mbps preko 42 Mbps 2008. godine do gotovo nezamislivih 100 Mbps 2012., i to uz pomoć tehnologije Super 3G. Dakle, tehnološki gledano, pred nama su velike promjene koje će omogućiti daleko veće kapacitete i niže troškove, a ujedno će krajnjim korisnicima dati neslučene mogućnosti u primanju različitih sadržaja, o čemu su do jučer mogli samo sanjati ili gledati u ZF filmovima. Izravni prijenosi različitih događanja, filmovi, teški podatkovni paketi i najrazličitiji sadržaji jednostavno će se prenositi zrakom i u realnom vremenu biti dostupni bilo komu i bilo gdje. Već će 2007. u tom kontekstu značiti veliki korak naprijed. Prva točka konvergencije mobilnih i fiksnih mreža, što je neizbježan trend, značit će masovniju uporabu podsustava IMS i Mobile TV-a, usluge TriplePlay itd. u 2007. te pojednostavljenje iskorištavanja tehnoloških mogućnosti za krajnje korisnike.

Uzmemo li u obzir glavna obilježja svjetskih tržišnih i tehnoloških trendova u 2007., zaključujemo da su promjene gome, brze i neizbježne; tehnologija sve radikalnije utječe na ljude i njihovo ponašanje, a brza izmjena informacija i znanja nije više pitanje nečije želje ili mogućnosti, nego opstanka. To moramo imati na umu kad se upitamo ima li Hrvatska konkurentan ICT sektor i u svjetskim relacijama te koliko je on zapravo prepoznat kao, slikovito rečeno, lokomotiva koja će zajedno s drugim sektorima budućnosti dodati vrijednost i drugim gospodarskim granama i subjektima te povući hrvatsko gospodarstvo naprijed. Podemo li od općeg prema pojedinačnom, situacija ide od lošije prema boljoj. Naime, premda u Hrvatskoj u području ICT-a posluje više stotina tvrtki, malo je njih, kao što je to, primjerice, Ericsson Nikola Tesla sa snažnim istraživačko-razvojnim centrom i 87 posto visokooobrazovanih zaposlenika, koje imaju optimalnu strukturu zaposlenih uskladenu s potrebama industrije i koje iskorištavaju svoje istraživačko-razvojne potencijale da bi u gospodarskom prostoru s najvišom razinom konkurentnosti uzele svoj dio kolača i zadržale razvojni korak s najnaprednijima.

Moramo priznati da je najveći broj kompanija u hrvatskom ICT sektoru uglavnom orijentiran na uvoz i sklapanje opreme, a čak 50 posto danas zaposlenih u toj industriji ima srednjoškolsko obrazovanje. Dakle, u cjelini, hrvatski je informacijsko-komunikacijski sektor sada ograničen vrstom posla koju radi i strukturu sadašnjih zaposlenika. I jedno i drugo traži velike promjene i brzo djelovanje prema svim segmentima potpore, od jasne razvojne strategije, ekonomske politike, područja rada i potrebne fleksibilnosti i inovativnosti u svim procesima do sustava obrazovanja koji bi, s jedne strane, proizvodio potrebni profil i dovoljan broj stručnjaka, a s druge bio determiniran ekonomskom konkurentnošću kao jednim zalogom njegove održivosti. Može se biti uspješan u svijetu, ali za to treba pravodobno prepoznati da je ulaganje u ljude prioritetno, a znanje koje se tako stvara najbolja referencija.

Nema zatvaranja u lokalne okvire – konkurentnost ne poznaje granice ni veličinu tvrtke, a Hrvatska je i onako premalo tržište za veliki biznis. Upravo zato hrvatska informacijsko-komunikacijska industrija mora preuzeti svoj dio odgovornosti da bismo kao zemlja i društvo u cjelini u globalnom društvu znanja, kojem teži Europska unija u idućem srednjoročnom razdoblju, mogli iskoristiti svoju šansu.

Dakle, došli smo do odgovora na pitanje što povezuje tržište, tehnologiju i ljude u tom sektoru, ali i drugdje. Odgovor je – znanje. Opredijeljenost za društvo znanja nije samo lijepa fraza, iako se i u tom kontekstu često rabi. Za to su nam potrebne sve tri važne poluge društva: država sa svojim ovlastima, gospodarstvo, koje u tome vidi područja svojega budućeg poslovnog rasta i razvoja, te neizbježno obrazovni sustav, koji treba stvarati profil konkurentnih stručnjaka na svjetskom tržištu rada usklađen s potrebama gospodarstva.

Hrvatska mora iskoristiti svoj intelektualni potencijal i mjerama svoje ekonomske i fiskalne politike poticati upravo ulaganje u područja, sektore i segmente koji mogu uspješno pretvoriti znanje i kompetencije u konkurentan izvozni proizvod.

Slijedom toga proizlazi da hrvatskom informacijsko-komunikacijskom sektoru za buduću konkurentnost već danas trebaju tri nužne odluke i akcijski plan za njihovu primjenu u praksi:

1. Strateško određenje države da su informacijsko-komunikacijske tehnologije prioritetno područje strateškog pozicioniranja i rasta te održivosti naše industrije u sve konkurentnijem globalnom okruženju.

2. Konkretna podrška istraživanju i razvoju kao ključnom čimbeniku naše buduće konkurentnosti i jednom načinu da stvorimo svoj razvojni izvozni adut kao što su to, primjerice, vlastiti razvoj stručnjaka Ericssonova Nikola Tesle u području signalizacije za najsuvremeniju mrežu koja se gradi za vodećeg operatora British Telecom (BT 21st Century Network) ili, pak, razvoj središnjeg informacijskog sustava primarno zdravstvene zaštite koji ima potencijal prvoklasnoga konkurentnog proizvoda.

3. Konkretna podrška stvaranju društva znanja kao poveznici između tržišta, tehnologije i ljudi te točki diferenciranja u globalnom okruženju.

Ključni pojmovi ’07. strategija, istraživanje i razvoj, znanje.