Specijal

Agencija za promicanje izvoza i ulaganja (APIU) dobila je ovog tjedna stručnu pomoć u obliku Savjetodavnog odbora, čiji je cilj podrška u radu i djelovanju Agencije. Na konstituirajućoj sjednici Mladen Vedriš imenovan je predsjednikom, a Darko Marinac i Uwe Gregorius zamjenicima predsjednika. Uz njih su u sastavu odbora i Goran Radman, Mira Lenardić, Jakša Barbić, Darko Tipurić, Ivan Slamić, Ivan Vidaković, Zoran Jašić, Saša Marenjak, Anton Kovačev, Emil Tedeschi, Jorn Pederssen, Zoran Maksić te Nadan Vidošević.

Marincu i Tedeschiju to je već druga funkcija ovog tjedna jer su se našli i među članovima Upravnog vijeća Mediteranskog instituta za istraživanje života (Medils).

Slobodan Mikac, ravnatelj APIU-a, napomenuo je da će Savjetodavni odbor diskutirati o programima, idejama i akcijama Agencije, a među prvim zajedničkim zadacima bit će i savjetovanje u vezi s odabirom APIU-ovih stručnih savjetnika.

Iako je tek dvije godine na funkciji predsjednika Uprave Siemensa, Uwe Gregorius već razmišlja i o nastavku mandata. Naime, izjavio je da bi zbog ‘kvalitete života i ljepota Hrvatske’, bez obzira na eventualne druge i bolje ponude, nakon isteka mandata vrlo rado vodio Siemensovu hrvatsku podružnicu i iduće četiri godine. Istu je želju pri kraju svog mandata izrazil i Heinz Truskaller, ali ostaje nada da će čelnici ljudi Siemensa AG, s obzirom na Gregoriusove rezultate, i ispuniti njegovu želju.

Tempo je, kao glavni izvođač radova na gradnji luksuznih stanova u Žajinoj ulici u Zagrebu, poznatiji kao ‘Markotin dvor’, dao nalog svojim podizvođačima Conexu, Prizmi i ostalima da do daljnje obustave radove zbog toga što od naručitelja ne može naplatiti dospjeli potraživanja. Investitor od kojega se Tempo i podizvođači ne mogu naplatiti jest Željko Markota, vlasnik Markotela.

Vrijednost dosad obavljenih radova na iskopu zemlje je oko 10 milijuna kuna. Računi su ispostavljeni za radove u vrijednosti 7,5 milijuna kuna, a svi nisu niti dospjeli na naplatu. Darko Lovrinčić, direktor Conexa, rekao je da izvođači radova imaju ‘džentlmenski sporazum’ zbog kojega još o tome ne može govoriti, ali da će, ne dobiju li jamstva za naplatu, u iduća dva dana o svemu ipak morati obavijestiti javnost.

Ne uspjenu li se naplatiti Tempo i ostali podizvođači, to bi u posljednje vrijeme bio prvi prekinuti građevinski potvrt zbog nedostatka novca. Znači li to da kreditori više nemaju novca, ili je samo investitor u financijskim teškoćama, odnosno je li posrijedi nešto treće, znat će se za koji dan.

Prošlog su tjedna u Ljubljani bili čelni ljudi Skandinavskih grupacija burzi OMX. Vlasnicima Ljubljanske burze ponudili su otkup svih dionica po cijeni od 125 eura za dionicu. Ponuda vrijedi do 22 siječnja 2007. To zapravo znači da Skandinavci žele kupiti ovu burzu za 4,2 milijuna eura, što je šokiralo i razočaralo njene vlasnike. Prva im je reakcija bila da je ponuđena cijena mizerna. Pri tome ističu da je OMX nedavno po tripot većoj cijeni kupio daleko manju Islandsku burzu.

Izvršni direktor za nova tržišta Hans-Ole Jochumsen kaže da OMX može Ljubljanskoj burzi za tu cijenu osigurati veću likvidnost, efikasnost i prepoznatljivost. Na kisela lica vlasnika ponudili su alternativno riješenje, kao mogućnost, naime, da kupe samo manjinski dio Ljubljanske burze. U OMX-u tvrde da žele sniziti provizije pri trgovanju, a što bi se nadoknadilo povećanim opsegom trgovanja, što im je već pošlo za rukom u Danskoj i Finskoj. Direktor Ljubljanske burze Marko Simoneti šokiran je ponuđenom cijenom.

Svim našim kompanijama savjetovao bi da se pokušaju širiti u regiju. Trebale bi postati regionalni lideri gdje god za to imaju bazu. Budući da je većina našega gospodarstva rascjepkana, mala, nekonsolidirana, onda bi bilo jako dobro da tvrtke u ovih nekoliko godina do ulaska u Europsku uniju razmišljaju o okrupnjavanju. Većina naših gospodarskih subjekata je veličine apsolutno nesposobne za konkurenciju na europskom tržištu. A na lokalno će tržište doći igrači iz drugih zemalja koji su sposobni za europsku utakmicu više nego što su to danas. Konkurencija na lokalnom tržištu će se povećati i ako hrvatske tvrtke ne budu u stanju otići na druga tržišta, sasvim sigurno ćemo gubiti.

U svakoj grani postoje lideri koji bi trebali objedinjavati ostale i pokušavati postizati bolje rezultate. Pri tome ne bi trebalo bježati niti od regionalnog povezivanja. Ne moraju sva povezivanja biti horizontalna ili vertikalna, mogu to biti i povezivanja kojima se mogu postići veličine u regiji uključivo Sloveniju, koja je u Europskoj uniji. Naravno da mala i srednja poduzeća mogu vrlo dobro poslovati u Europskoj uniji, ali da bi ona mogla dobro poslovati, moraju nužno poslovati i velika. U suprotnom, mala i srednja poduzeća nemaju svojega prirodnog tržišta. Bilo bi dobro da velika poduzeća budu i u Hrvatskoj, a ne samo u Europskoj uniji. Veliki trebaju postati veći, a neke srednje tvrtke velike.

Kao Podravka ćemo pokušati ostvarivati svoju regionalnu ulogu, s time da je naša regija Srednja i Jugoistočna Europa.

Meni to zapravo i najviše ulijeva nadu u 2007. godini. Spomenuo sam samo neke tvrtke koje su se odlučile na ovakav oblik prikupljanja kapitala, a znam da ima mnogo više takvih namjera. Jednostavno, jedan dobar dio za Hrvatsku velikih tvrtki, a za europske okvire srednje velikih tvrtki, odlučio je biti ozbiljan dio poslovne zajednice razmišljajući isključivo u europskim terminima. Oni će sutra dobro živjeti u EU.

Prema analizi koju smo napravili, 85 posto od 55 mjera Nacionalnog vijeća za konkurentnost je u primjeni. Prema tome, ne možemo biti nezadovoljni odnosom ministara. Sada jedino možemo razgovarati o brzini i kvaliteti provedbe 55 mjera i praviti takve analize.

Moj je dojam da se pregovori odvijaju presporo. Pri tome, uključenost biznisa u pregovore je vrlo velika, i iz moje tvrtke i iz Nacionalnog vijeća i iz HUP-a. Mislim da je to najbolje što smo napravili. Timovi su dobri, ljudi su motivirani, ima dovoljno stručnih ljudi. Moj feedback iz Bruxellesa je da su naši pregovarači vrhunski.

To je tema koju smo potaknuli i kroz HUP i kroz Nacionalno vijeće. Smatramo da je korupcija najveće zlo koje nam se događa. Učinit ćemo sve da se to spriječi. Smatram da je Hrvatska dovoljno razvijena da iskorišteni takve nepotrebne pojave. Ako postoje potrebe za posredovanje ili lobiranje, mogu se osnovati tvrtke koje će na bazi toga zaradivati, stjecati prihode, plaćati poreze i to treba legalizirati.

Primjenom prvih promjena, pogotovo u sustavu obrazovanja i pravosuđa, Hrvatska se na ljestvici konkurentnosti pomakla sa povećanje konkurentnosti. Nama je na prvom mjestu bilo školstvo. Pokazalo se pametno. Na drugom mjestu nam je bilo pravosuđe. Također se pokazalo pametno. Ukazali smo na probleme koje Hrvatska nije htjela vidjeti. Sad se to realizira i u Vijeću moramo redefinirati našu poziciju, jer je to inače život u prošlosti.

Vidim ga više kao think tank i mnogo više kao savjetodavno tijelo koje ujedno nadgleda, kontrolira i prati Vladine poteze u ostvarivanju proklamiranih zadataka kao što su strateški okvir, proračun i reforme. Namjera nam je i jednom na godinu davati izvještaje o rezultatima.