Home / Biznis i politika / Sretni Sanader i Račan: Na tržište tek svake četvrte godine

Sretni Sanader i Račan: Na tržište tek svake četvrte godine

Za razliku od biznismena za koje potrošači ‘glasuju’ svaki dan, političari pred svoje potrošače/glasače izlaze tek svakih 48 mjeseci. A i kad izgube ‘kupce’, nagrada je ugodna hladovina u oporbi.

Petak, 15. prosinca 2006., Iblerov trg 7, Središnjica SDP-a. Novogodišnji domjenak najjače oporbene stranke. U 18 sati neki stranački aktivisti procjenjuju: ‘Bude li velika posjećenost, bit će to znak da dobivamo izbore’. Posjećenost je bila velika, među onima koji su došli bili su i novinski izdavači i novinari koji obično dobro procijene buduća kretanja, ali atmosfera ipak nije bila uvjerljivo pobjednička.

Predsjednik stranke Ivica Račan održao je kratak prigodni govor bez velikih obećanja, tek u naznakama dalo se naslutiti da ‘pikira’ na pobjedu. Nakon govora uobičajen švedski stol, mnogo bivših ministara koji se nadaju takvima opet postati. Na osnovi toga tko je bliže Račanu može se zaključiti rejting dotičnog u stranci. Neki, poput Borisa Šprema, trenutačno na radu kod predsjednika Mesića, uočljivo se nisu približavali dijelu dvorane u kojemu je bilo vodstvo stranke. A Milana Bandića, naravno, nije bilo, jer je letio negdje između Bruxellesa i Mostara. Od biznismena uočen je tek Žarko Kraljević, ali on ionako prodaje svoj Diners. Zanimljivo, od predstavnika drugih stranaka najprijateljskiji dojam ostavlja je haespevac Tonči Tadić. A haenesovci baš i nisu bili primijećeni.

Srijeda, 20. prosinca 2006., Muzej Mimara, božićno-novogodišnji domjenak HDZ-a. Otpriške dvostruko više uzvanika nego kod SDP-a. Osim članova Vlade i HDZ-ovih za-stupnika, ističu se direktori tvrtki u državnom (su)vlasništvu. Došli su Zdravko Mamić, Goran Ivanišević, budući veleposlanici… Premijer Sanader posebno naglašava tolerantnost i razumijevanje razlika, kao da u podtextu šalje signale budućim partnerima u koalicijskoj vladi.

Već nekoliko godina planiram u sezoni predblagdanskih domjenaka provjeriti koliko ima sličnosti, a koliko različitosti između stranačkih i kompanijskih skupova. S obzirom na to da su ove godine stigli pozivi i SDP-a i HDZ-a, stekli su se uvjeti za ‘inspekciju’.

Nakon oba domjenka zaključak je da između stranaka i kompanija ima mnogo sličnosti, ali i nekoliko bitnih razlika, i da je političarima ipak ljepše nego biznismenima.

Stari marketinški guru Kotler bio je u pravu kad je tvrdio da svatko živi od toga da nešto prodaje. Jednako kao što tvrtke prodaju ‘lakoću komunikacije’ ili ‘sigurnost vožnje’, tako i stranke prodaju ‘bolji život’. Razlika je u tome što su tvrtke sa svojom robom svaki dan na tržištu, a političke stranke jednom u četiri godine. Osim toga, kad čovjek kupi automobil s greškom, može ga odvesti na popravak ili tražiti zamjenu. Kad glasač ‘kupi’ stranku, mora je trpjeti četiri godine. Reklamacije se ne uvažavaju. Razlika je i u tome što kod klasičnih robnih čovjek najčešće sâm izabire što će koristiti. U slučaju stranaka i izbora obično tek neznatna većina ‘kupuje’ vlast koju će morati ‘trošiti’ i oni koji za pobjedničku stranu nisu glasovali.

Uočljiva je i velika sličnost u kompanijskoj i stranačkoj strukturi moći. Sanaderov i Račanov stil vladanja gotovo su identični autoritativnim stilovima vladanja u mnogim hrvatskim tvrtkama. Kao što u tvrtkama uvijek postoji struja koja želi srušiti aktualnu upravu, isto je uočljivo i kod najjačih hrvatskih stranaka. Sličnost između biznisa i politike ogleda se i u savezništvu. Kao što se ljuti konkurenti Konzum i Delta spajaju u obrani od globalne konkurencije na tržištima Jugoistočne Europe, tako i stranački prvaci znaju da moraju u savezništvu.

Tek, biznismeni su u kasnijoj fazi daleko postojaniji u savezništvu od prevrtljivih političara.

Razlika između tvrtki i stranaka posebno je vidljiva u slučaju ‘tržišnog neuspjeha’. Kad u Hrvatskoj poduzeće ili banka izgubi velik dio tržišnog udjela, nerijetko to završava stečajem ili prodajom moćnijim igračima. A menadžeri koji su za to krivi bivaju otpušteni. Političari su tu u ugodnijoj situaciji. Izgubiti izbore znači malo frke unutar stranke, ali kad prođe prvi šok – slijede četiri ugodne godine u oporbenim klupama.

Kad se sve zbroji i oduzme, zaista nije jasno zašto toliki biznismeni zaziru od politike.