Stiže GODINA VELIKIH obećanja

Hrvatsko je društvo duboko raslojeno. Brojnim podjelama na raznim osnovama društveno je povjerenje srozano na vrlo nisku razinu. Odakle ili od koga treba početi ponovno graditi to porušeno i gotovo potrošeno povjerenje? U Hrvatskoj je sve veća razlika između siromašne ili, bolje rečeno, osiromašene, povrijedene ili razočarane većine, koja se sve više povećava, u odnosu na često sve bezobzirnije i bezobraznije bogate pojedince. A upravo ti na brzinu i bez podloge obogaćeni pojedinci u javnosti polako preuzimaju opću sliku i poimanje o poduzetniku. Tako u njihovoj sjeni ostaju brojni pošteni, požrtvovani, koji su radom stekli ono što danas imaju.

U Hrvatskoj je danas utvrđeno 20 do 30 posto stvarno siromašnih, a subjektivno siromašnima osjeća se čak 80-ak posto građana. Prema izračunima Nezavisnih hrvatskih sindikata prosječna plaća uspjeva pokriti tek nešto više od 70-ak posto minimalne potrošačke košarice, a prosječna mirovina jedva 60-ak posto prosječne umirovljeničke košarice. GfK-ovo istraživanje, s druge strane, pokazuje da za pokriće mjesečnih troškova većini obitelji nedostaje 30 posto novca. Pa kako obitelji i pojedinci nadoknađuju tu razliku? Zaduživanjem, naravno! Tako će građani u 2007. ući s više od 93 milijarde kuna zabilježenoga duga kod poslovnih banaka. Uz taj dug postoji i onaj izvan službenih statistika – kod zelenoša, rodbine i prijatelja. Većina će tako prezaduženih građana od iduće godine očekivati mogućnost nastavka vraćanja kredita i nadati se da im ovrhovoditelji neće zakucati na vrata. No, što će očekivati tristo-tinjak tisuća nezaposlenih, deseci tisuća onih koji rade, a ne primaju plaću, četvrtdesetak tisuća na minimalnoj plaći, više od 80 posto zaposlenih na određeno vrijeme među svim novozaposlenima, mnoštvo onih koji rade na crno, deseci tisuća radnika čije tvrtke očekuje restrukturiranje?

Sljedeća je godina izbora. Zato bismo 2007. mogli nazvati i godinom velikih očekivanja, kad nam iskustvo minulih godina i minulih izbora ne bi smanjivalo i nadanja i očekivanja. Zato toj godini bolje odgovara naziv – godina velikih obećanja. A građani tim obećanjima sve manje vjeruju. Već su se bezbroj puta opekli nakon mnogih izbora, uvjerili da većina političara ni sama ne vjeruje u svoja predizborna obećanja i kako već u trenutku davanja obećanja zna da ih ne mogu ili neće ispuniti. Iskustvo prošlih godina govori da u narodu uvriježeni pojam ‘saborski zastupnici’ nema slikovito značenje za narodne zastupnike u Hrvatskom saboru jer se većina njih, bez obzira na to jesu li vladajući ili iz oporbe, uvijek najbolje pobrinu za sebe, bilo primajući privilegije u Saboru i Vladi, bilo mirovinama koje u prosjeku dosežu nešto manje od 9.000 kuna. Pritom ne ostaju dužni ni svojima iz stranaka, zavičaja, rodbini, prijateljima i onima koji ih podržavaju. Jedino uvijek iznova ostaju dužni građanima.

A osim izbora, što bi se još nova trebalo dogoditi u idućoj godini? Dugo se najavljuje i donošenje novog izmijenjenog Zakona o privatizaciji, od kojega se mnogo očekuje. Budući da je dosadašnji zakon velikim dijelom omogućio da korist od privatizacije raznim zloupotrebama izvuku prevaranti i pljačkaši, novi bi trebao onemogućiti privatizacijsku pljačku. Na njemu je radila i mješovita radna skupina na čelu s potpredsjednikom Vlade RH Damirom Polančecom, a među članovima i stručnim suradnicima bili su i predstavnici socijalnih partnera, poslodavaca i sindikata. Sindikati su mnogo očekivali od tog prijedloga jer je, prema dogovoru s predsjednikom Vlade, trebao sadržavati i dio o radničkom dioničarstvu, uz razne pogodnosti i zaštitne mehanizme.

No, potpredsjednik Polančec nije zapravo ni sudjelovao u radu te skupine. S nekim drugim suradnicima pripravio je prijedlog zakona i donio ga članovima radne skupine. Radničko dioničarstvo ušlo je u prijedlog, ali u preskromnom obliku. Prema informacijama iz Vlade, od većeg radničkog udjela u poduzećima preostalim za privatizaciju podjednako zaziru predstavnici i Svjetske banke i Europske komisije, ali, sve je jasno, i Vlada RH. Bogu hvala da smo se riješili bar jednog financijskog svjetskog dušobrižnika, MMF-a, jer bi i on tu solio pamet. Čudno je da te demokratske svjetske poluge zaziru od većeg udjela radnika u vlasništvu i upravljanju poduzećima. A još je čudnije kako hrvatska Vlada lako prihvaća te preporuke! Kao da priprema privatizaciju nečega njihovog, a ne našeg! Hoće li ipak prije donošenja zakona o privatizaciji biti donesena i usuglašena strategija o tome što u RH jest, a što nije na prodaju? Trebala bi!

Ova Vlada već nam je dugo dužna još jedan zakon – o radu trgovina nedjeljom. Tu su sindikati podijeljeni, a Vlada neprekidno kupuje vrijeme tražeći model prema kojem se neće zamjeriti ni velikim trgovačkim lancima, ni medijskim gazdama, ni sindikatima obiju struja, ni Crkvi. Je li moguća drvena peć?!

Sindikati državnih službi očekuju dugonajavljuvani zakon o plaćama državnih službenika. Njime bi se trebale konačno ispraviti nepravde u plaćama u državnim službama, a taj bi sektor kombiniranim sustavom platnih razreda i vrednovanja rada trebao postati stabilniji i uređeniji. Zakon kasni, što šalje ružnu poruku da Vladu baš i nije previše briga za njezine službenike.

Sindikati su još početkom ove, gotovo minute godine pokrenuli potpisivanje zajedničke peticije vezane uz najavljene izmjene u zdravstvenom sustavu i uklanjanje nepravdi u mirovinskom sustavu. Nakon više od 333.000 prikupljenih potpisa, sâm je predsjednik Vlade prihvatio da uz zdravstvo socijalni partneri i Vlada zajedničkim radom pronadu i model za rješavanje razlike u mirovinama ‘starih’ i ‘novih’ umirovljenika. Ali očito je da se Vladi ne žuri. Ako i nade rješenja za državne službenike i umirovljenike, vjerojatno će čekati pa razveseliti ljude uoči izbora, a još će na njima i uštedjeti kroz najmanje polovinu sljedeće godine. U idućoj će godini sindikalna strana ponovno zatražiti da se uplate poslodavaca za radnike u treći stup mirovinskog osiguranja do određenog iznosa oslobode plaćanja poreza i doprinosa.

Sindikalna će strana u idućoj godini predložiti i donošenje zakona o reprezentativnosti sindikata pri kolektivnom pregovaranju kako bi se konačno uveli red i jasnoća u sustav kolektivnog pregovaranja u kojem bi se, prema jasnim, unaprijed utvrđenim mjerilima, znalo tko je na kojoj razini na sindikalnoj strani reprezentativan za pregovaranje.

Očekujemo i da će se već početkom godine konačno početi s povratom sindikalne imovine i njezinom podjelom među sindikalnim središnjicama. Svi su preduvjeti, pa čak i međusindikalni dogovor, već odavno postignuti.

I Gospodarsko-socijalnom vijeću, smatra Sindikat, potrebno je veliko pospremanje. Iako se prema Sporazumu sastoji od tri ravnopravna partnera – poslodavaca, Vlade i sindikata – prema Vladinu ponašanju čini se da se ona osjeća malo ravnopravnijom. A dodatnu zabunu unose i bilateralni sastanci s predsjednikom Vlade koji uvelike ulaze u područje GSV-a.

Sljedeće bi godine trebalo osmišliti brojne provedbene strategije za razna područja, što je u vezi s ove godine donesenim Strateškim okvirom za razvoj.

Trebal bi, a hoće li? I mnogo bi još toga trebalo iduće godine. No ovo je Hrvatska, a sljedeća je godina izborna. Tako ćemo sljedeće godine imati već mnogo puta opetovanu talačku krizu – cijela će država postati talac političara i njihova ponašanja zbog izbora.

Godina može s pravom ponijeti i naziv – godina u kojoj političari ponovno otkrivaju svoje građane. To će istodobno biti i godina strepnje za uprave i vodeći menadžment državnih i javnih poduzeća i mnoge vodeće strukture državnih i javnih službi, jer pobjednici su uvijek do sada pomeli ljude poraženih i postavljali sebi vjerne i zaslužne za pobjedu. Vjerojatno će ponovno biti isto.

A nakon izbora pobjednici će tražiti tradicionalno im pripadajućih 100 dana. I evo nas već u 2008. Potrošimo li 2007. u predizbornom cirkusu, zapravo već sada trebamo promišljati o 2008. i idućim godinama da i njih ne bismo potrošili prebrzo, prodali prejeftino. Za nas i u ime nas troše ih naše političke elite. Kad će konačno na red doći i naše dobro, pa da godinu nazovemo godinom u kojoj su političari napokon počeli služiti interesima građana ili, kraće – godina općega dobra?

Ključni pojmovi ’07.: 1. izbori 2. pranje tuđeg prljavog rublja 3. velika obećanja.