Turner kasni s obvezama prema UN-u

Ted Turner, osnivač CNN-a, u rujnu je 1997. donirao milijardu dolara Ujedinjenim narodima. Iako je u međuvremenu izgubio sedam milijardi dolara u poslu s AOL Time Warnerom, i dalje ispunjava svoju obvezu prema UN-u, samo što je njezin ispunjenje produljio s deset na 15 godina. Glavna mu je preokupacija smanjenje broja od 30.000 nuklearnih glava u stanju pripravnosti i sprečavanje nastanka novih – nastojanje koje će očito pasti na novim i pridruženim članicama nuklearnog kruga.

• Taj se problem mora razriješiti sada, a ne za 20 godina – veli nekadašnji medijski magnat. – Učinimo li sve ispravno danas, u idućih 50 godina živjeti u ratu. Inače, ili nas neće biti ili ćemo živjeti u vrućem paklu.

Britanci su daleko od Amerikanaca kad je riječ o donacijama, unatoč tome što je i Velika Britanija posljednjih 15 do 20 godina povukla poteze kojima se udaljila od države blagostanja. Tijekom osamdesetih, najviša je britanska porezna stopa spuštena s 80 na 40 posto, čime je bogatima omogućeno da postanu još bogatiji u odnosu na prosječne siromahe. Jednako su bogatima pogodovale i konzervativne i radničke vlade, ali britanski kapitalisti još nisu dosegnuli točku nelagode koja bi ih navela da priličan dio imetka potroše u plemenite svrhe.

I ruski se novopečeni bogataši polako, vrlo polako, okreću filantropiji. Od 1992., kad su njihove donacije iznosile bijednih milijun dolara, davanja ruskih magnata porasla su 1.500 puta, na 1,5 milijarde u 2006. godini. Ruski moguli ulažu prije svega u obrazovanje, kulturne programe, znanstvene projekte, sustav zdravstvene zaštite te u Rusku pravoslavnu crkvu.

S druge strane, ruski filantropi ne daju gotovo ništa organizacijama za ljudska prava, tako da razvoj demokracije ostaje bez njihove pomoći. Takav stav ne proizlazi toliko iz ideoloških koliko iz praktičnih razloga. Kao što pokazuje primjer Hodorkovskog, ruski tajkuni imaju jako mnogo razloga da se boje Kremlja, koji sve aktivnosti vezane uz ljudska prava ocjenjuje – oporbenim. Većinu ruskih organizacija za ljudska prava financiraju inozemni izvori, a kad ruski velmože i daju NGO-ima, čine to anonimno.

Dobročinstvo postaje javna djelatnost, s obzirom na to da mediji prate sve poteze tajkuna na tom planu, a mijenja se i profil dobročinitelja. Moderni filantropi sve se više zanimaju za način i ciljeve na koje se novac troši, tražeći rezultate i odgovornost za raspolaganje novcem koji su darovali. Promatrači vjeruju da je ovogodišnji val ulaganja povijesni trenutak za filantropiju, s obzirom na to da ljudi uistinu slijede primjer Buffeta, Bransona i Gatesovih.

• Davanje u dobrotvorne svrhe danas je vrlo ‘in’ – smatra Tom Watson, vlasnik portala onPhilanthropy.com. Darivanje golemih novčanih iznosa izazvalo je veće zanimanje javnosti od prikupljanja sredstava u režiji slavnih, poput Bona, Oprah Winfrey, Angeline Jolie i Brada Pitta. To je posljedica činjenice da je novac privlačniji od slave.

Prema nedavnim istraživanjima o bogatstvu, koje je proveo Luxury Institute, oko 31 posto bogatih Amerikanaca daje donacije neprofitnim organizacijama, a dodatnih 25 posto tvrdi da će donirati u oporuci. Koji su njihovi motivi? Žele promijeniti svijet, kaže Luxury Institute, svijet kakav su u velikoj mjeri ustanovili upravo najprodorniji poduzetnici, kupujući zastupnike u parlamentima i navodeći ih da donesu zakone koji će pogodovati bogatima koji žele postati još bogatiji.

Kolikog je maha uzelo doniranje u SAD-u, pokazuje i podatak koji je objavila Zaklada Giving USA. Prošle, 2005. godine Amerikanci su, uključujući tisuće običnih građana, darovali 260,3 milijarde dolara, što je 6,1 posto više nego godinu prije. Porast je vjerojatno posljedica niza prirodnih katastrofa, osobito uraganu Katrina, koji je opustošio južnu Louisianu. Na pojedinačne donacije otpada 76,5 posto svih donacija danih 2005.

Danas najviše daruju bogataši koji su uspjeli tijekom devedesetih i djeca generacije baby booma, koja se danas umirovljuju ili dobivaju nasljetstva. Stručnjaci predviđaju daljnji porast opsega darivanja, što je vrlo lijepo čuti u vrijeme niskih poreza na najveće zarade.