Jagma za građevinarima zbog Pravilnika o licencijama

Na tržištu rada već padaju ‘nemoralne ponude’ kadrovima koji većini nedostaju, u čemu će manji, a pogotovo obrtnici, najlošije proći. Istodobno će rasti cijene građevinskih poslova.

Ako su obrtnici u pravoj panici u vezi s primjenom Pravilnika, mnogo glavobolje imaju i srednji građevinski poduzetnici. Najbolji je primjer neočekivanih problema tvrtka Gratit iz Virja, jedna od najboljih u svojoj branši, koja je sagradila niz industrijskih i trgovačkih prostora po cijeloj Hrvatskoj. Gratit, upozorava dipl. ing. Jasna Markušić, voditeljica Odsjeka pripreme i ugovaranja, ima 180 zaposlenih. Tvrtka posljednjih godina ulaže mnogo truda da privuče školovane kadrove, ali to ide prilično teško, iako su u Gratitu plaće više nego kod konkurencije. Ta je tvrtka dosad gradila objekte iz druge grupe Pravilnika, poput školskih zgrada ili stadiona, za koje po novome treba 300 radnika i još 16 voditelja radova i predradnika. To je, tvrdi, nemoguće ostvariti do 1. travnja 2008., kad završava razdoblje prilagodbe Pravilniku, o čemu svjedoči i činjenica da je stalno, ali i bezuspješno, otvoren prijam kvalificiranih radnika i inženjera. Na sva konkretna pitanja u resornom ministarstvu nisu dobili nijedan konkretan odgovor, zaključuje Jasna Markušić, jer tamo još nije oformljena ni komisija za licenciranje.

• Dovedeni smo pred svojevrsni zid – upozorava ing. Darko Sikavica, tehnički direktor Gratita – budući da imamo odlične poslovne reference, a investitori su u situaciji da budu kažnjeni ako nas angažiraju. Jedno je rješenje da se okupi nekoliko srednjih i manjih građevinara unutar županije, poput Segrada iz Đurđevca i tvrtke Međurečan iz Kalinovca, kako bi zajedno ušli u veće projekte, ali mi nemamo iste interese i poslovne politike, pa to nije tako jednostavno realizirati.

Još više ogorčenja iskazuje Slavko Gračan, direktor Segrada, tvrtke s 80-ak zaposlenih, koja se specijalizirala za veće stambene objekte, za koje sada u trećoj grupi Pravilnika treba 120 radnika te 10 voditelja i predradnika. I Segrad pokušava ublažiti problem doškolovanjem, jer kvalificirane građevince naprosto ne može dobiti, ali još je daleko od potrebnih brojki. – Držim da je tim Pravilnikom – objašnjava Gračan – izravno ugroženo naše ustavno pravo na poduzetništvo. Mogu razumjeti da je cilj poboljšanje kvalifikacijske strukture i uklanjanje fiktivnih tvrtki, ali ne mogu razumjeti da netko, svjesno ili ne, ugrožava opstanak maloga i srednjeg poduzetništva. Odgovorno tvrdim da je kadrovske brojke i rokove koji se navode u Pravilniku nemoguće dosegnuti, iako mi na tržištu imamo zadovoljavajuće rezultate.

Posebno je apsurdan broj radnika za pojedine kategorije poslova, jer današnja mehanizacija višestruko smanjuje potrebu za radnicima. Tko je dobro opremljen, može uz uobičajeni nadzor raditi i vrlo složene poslove. S druge strane, prijam velikog broja novozaposlenih, kad bi ih i bilo, ugrožava opstanak tih istih tvrtki, jer u građevinarstvu postoji i mrtva sezona. Uostalom, tko jamči da će sadašnji građevinski bum vječno trajati?!

Udruženju obrtnika Koprivnice. Tamo je iznesen podatak da već poduže na lokalnom zavodu za zaposljavanje nema nijednoga KV građevinca, pogotovo najtraženijih zidara i tešara. Evidentirano je, upozorava Jasmina Markota, tajnica tog Udruženja, samo pet žena sa srednjom stručnom spremom građevinskog profila, ali niti s jednim danom radnog iskustva, dok dio njih i ne želi raditi u toj fizičkoj zahtjevnoj djelatnosti. Slično je, tvrde, i u drugim gradovima sjeverozapadne Hrvatske, gdje svaki učenik koji se školuje za deficitarno građevinsko znanje i znanje ima stipendiju neke veće tvrtke i unaprijed osigurano radno mjesto.

Marija Vrabelj-Capek, predsjednica spomenute koprivničke sekcije, koja okuplja čak 201 gradskog obrtnika s oko tisuću zaposlenih koji su vezani uz graditeljstvo, objašnjava da su pokrenuli inicijativu za mijenjanje nekih diskriminirajućih točaka Pravilnika. Inicijativa je već upućena u Hrvatsku obrtničku komoru, za koju se očekuje da će u pregovorima s resornim ministarstvom utjecati na ublažavanje pojedinih nelogičnosti u Pravilniku.

Glavna je primjedba vezana uz to što se baš od obrtnika i malih tvrtki očekuje da u postotku imaju više voditelja građevinskih poslova, a to su u pravilu zaposlenici s višim i višokim spremama, nego velike građevinske tvrtke. Konkretnije, tvrtka do 10 zaposlenih treba isti toliko postotak voditelja, dok ona do 40 zaposlenih treba pet posto takvih kadrova. S druge strane, tvrtka s 500 zaposlenih, koja u pravilu izvodi daleke složenije radove, treba…

Mali građevinski obrtnik ne smije sagraditi ni vlastitu halu širu od 10 metara. Tipske župne dvorove od 450 m² ne smiju graditi tvrtke s manje od 40 zaposlenih. Traži se, isto tako, da se prepolovi broj stalno zaposlenih za kategorije manje zahtjevnih poslova, a to su one za gradnju objekata do 800 kvadrata. Umjesto 40, sasvim bi dovoljno, kažu, bilo i 20 zaposlenih, čime bi se postigla i veća poslovna fleksibilnost tih tvrtki, tim više što je poznato da su dosad i tvrtke s manje zaposlenih, uz stručni nadzor, gradile i mnogo veće objekte.

Za neke od njih, primjerice zgrade veće od 800 kvadrata sa stanovima, lokalima i garažama za prodaju, sada mogu konkurirati samo tvrtke koje imaju 120 građevinaca i još deset voditelja radova i predgradnika. U Pravilniku ima još restriktivnih nelogičnosti, na koje upozorava Marija Vrabelj-Capek. Jedna je od njih, u suprotnosti s političkim zakljanjanim u poduzetništvo, da mali građevinski obrtnik u nekim slučajevima ne može sagraditi ni vlastitu halu, ako je njena širina zbog potrebe strojeva veća od 10 metara.

Ukupna kvadratura, dakle, može biti manja od navedenih 400 kvadrata, do koliko smiju graditi tvrtke koje neće podijegati nadzoru, ali zbog raspona objekta i tu se obavlja kontrola, pa je mogu graditi samo oni s licencom. Drug je bizarni primjer, a na koprivničkom području nedavno sagradena dva takva objekta, stambeno-poslovna zgrada od 450 kvadrata, koju bi po novome mogla graditi samo tvrtka od 40 zaposlenih i svom potrebnom kvalifikacijskom strukturom.

Riječ je konkretno o tipskim župnim dvorovima, primjerice onom u Starigradu, koji je tek nešto veći i složeniji od obiteljske kuće i za čiju je gradnju uz uobičajenu mehanizaciju potrebno sigurno manje od deset radnika. Po novome će i takve nezahtjevne građevine postajati plijen većih tvrtki, dok će građevinski obrtnici, iako bi u pravilu bili jeftiniji, mogli kao kooperanti obavljati samo manje složene završne ili instalatorske radove.

Iz tog je primjera jasno da neće biti izbjegnut problem podizvođača, ali će unosnu proviziju ovaj put uzimati veliki licencirani građevinci. Kakvo je rješenje za građevinske obrtnike i male poduzetnike? Oni nesnažljiviji i financijski slabiji će propasti, jer će ostati i bez postojećih kvalificiranih kadrova, a isključivo od manjih kooperantskih poslova ne može se dulje opstajati. Ostali će se, što je i intencija Pravilnika, pokušati udruživati u cilju dobi- vanja poslova na javnim natječajima.

Jedna je od formi, kaže Vrabelj-Capek, osnivanje građevinskih zadruga, ali u vezi toga ima mnogo pravnih i praktičkih nejasnoća, pa se tu tek očekuje veći angažman Hrvatske obrtničke komore. Ostaje, dakako, i mogućnost da se mali građevinci povezuju samo oko određenog projekta, ali onda uvijek vreba opasnost relativno kratkog vremena u kojem treba pribaviti svu potrebnu dokumentaciju, budući da papirologija postaje ključ uspješnog poslovanja.