Josip Krizmanić, aktivni obrtnik u 82. godini

Za nedavna boravka u slunjskome prirodnom biseru Rastokama pozornost nam je privukla mala majstorska ekipa koja je drvenom šindrom pokrivala krovnu konstrukciju jedne oveće kuće. Laganu ali trajnu, i rastočkom ambijentu idealno srodnu drvenu šindru, odnosno šimlu, kao što je nazivaju u Lici, proizvodi obrt za sjeću i izradu drvnih sortimenata čiji je vlasnik 82-godišnji Josip Krizmanić iz Kuselja u Općini Saborsko.

Josip Krizmanić cijeli se radni vijek druži sa šumom, pa je iz šumarske struke, koju je obavljao u obližnjoj šumariji Hrvatskih šuma, otišao kao šumarski tehničar u mirovinu 1988. godine. To je za toga i dalje izuzetno aktivnoga i vitalnog čovjeka ustvari bio tek početak nove životne epizode, pokretanja obrta za sjeću i izradu drvnih sortimenata.

• Ljubav prema šumi i svim šumarskim poslovima usadio mi je još kao vrlo mladome otac, pa sam uz tehniku cijepanja, odnosno kaljanja, kao vrlo bitnu za izradu šindre, zarana naučio i prepoznavati stabla pogodna za izradu šindre, a kasnije sam samo svoja znanja usavršavao, nevezano uza šindru. Još sam u vrijeme Jugoslavije bio priznati stručnjak za razmnožavanje četinjaca, za proizvodnju njihova sjemenja, bio sam čak i član Zavoda za očetinjavanje u bivšoj Jugoslaviji, napisao sam i nekoliko knjiga o tome i o šumarskoj problematiki općenito. Mogu reći da sam mnogo naučio tijekom rada u raznim šumarijama od doktora nauka iz oblasti šumarstva, a posebno su me se dojmili ruski šumari koji su pobjegli nakon Oktobarske revolucije i skršili se u šumarijama kao vrhunski stručnjaci. Nakon odlaska u mirovinu 1988. godine, nisam se odvojio od šume, ali ovaj put u privatnom aranžmanu – kaže Josip Krizmanić.

U nabavi trupaca i dalje je vezan uz Hrvatske šume, ali s obzirom da je često prisiljen uzmati već posjećene trupce nepogodne za njegovu djelatnost, a ne da sam bira stabla za sjeću za šindru, to mu zadaje u poslu prilične probleme i umanjuje poslovni rezultat. U proizvodnji šindre, čak i s kvalitetnom sirovinom, iskorištivost materijala najviše je do 40 posto, ali to ne znači da ostalo propada. Sve otopatke nastale kod obrade dašćica za šindru Krizmanić prođaje tvornici papira i celuloze Drvenjača u Fuzinama, a dio se koristi i kao ogrjev.

Dopremivši trupce na svoj prostor, Krizmanić i njegova ekipa od petorice stalno zapošlenih, te još nekoliko koji uskaču u špic sezone, u prvoj fazi režu trupce na dužinu dašćica buduće šindre. Potom se cijepanjem dobivaju male cjepealice, tzv. zgontovi, od kojih se u daljnjoj fazi, tzv. rastezanju, specijalnim nožem kaljanjem po dužini zgontova dobivaju dašćice šindre, a za taj je posao potrebno veliko iskustvo i dobro uvježbana ruka. U završnoj fazi tzv. deljanja ili makljanja, specijalnim se nožem dašćica šindre finalno obrađuje i dorađuje. Sve se te operacije, posebno napominje Krizmanić, izvode ručno, a svaki od njegovih iskusnih radnika dobiva jednu kunu po izrađenoj dašćici. Dobro uvježbani radnik, kaže Krizmanić, može dnevno izraditi, ovisno o dužini, od 150 do 200 dašćica šindre.

• Ne dolazi u obzir bilo kakva strojna obrada želite li dobiti pravu i kvalitetnu šindru. Bilo je pokušaja da se šindru izrađuje strojno, ali rezultati su bili vrlo loši, pa se proizvodnja šindre vratila na izvorni, ručni način proizvodnje – kaže Krizmanić.

Zbog takvog manufakturtnog načina proizvodnje Krizmanić godišnje za tržište pripremi tek nešto više od 3.000 četvornih metara jelove i smrekove šindre, za koju kaže da se u posljednje vrijeme sve više traži.

Kao posebnu prednost krova pokrivenog šindrom Krizmanić ističe da se ljeti ne pregrijava, a zimi ne rashladjuje pretjerano, što je čini posebno pogodnom kao prirodnim regulatorom topline. Na pitanje je li na kraju taj posao dohodovan, Josip Krizmanić kaže da jest, ali samo u kompleksu širega drvnoga biznisa.

• Teško bi se taj posao isplatio sam po sebi, ali punu dohodovnost postižem kombinirajući tu proizvodnju sa šumarskim uslugama koje pružam sa svojom osposobljenom ekipom za te poslove. Sudjelujemo u sjeću u dogovoru s Hrvatskim šumama, pa tako proizvodimo i ogrjevno drvo, a nerijetko smo angažirani i na čišćenju trase kroz šumu za razne javne objekte. Posljednji takav primjer bilo je čišćenje trase za gradnju plinovoda Pula-Karlovac, a naš dio bio je dugačak osam kilometara, na dionici od Bosiljeva prema Dugoj Resi. Od slučaja do slučaja u takvim poslovima čak i kompenziramo svoja potraživanja kroz trupce s Hrvatskim šumama – kaže Krizmanić.

Uz to, Krizmanić ističe i odličnu suradnju s Upravom šuma podružnice Požega-Šumarijom Velika. Umjesto da otpuste sedmoricu radnika uslijed nedostatka posla, objašnjava Krizmanić, tamošnje je poslovodstvo pokrenulo proizvodnju vrtne galanterije, a u sklopu toga su i drvene kućice i sjene, za koje šindru nabavljaju od Krizmanića. Tako je umjesto otpuštanja, ista šumarija na tom programu zapošlila još 10 ljudi, u čemu dio svojih zasluga, upravo zbog svoje šindre, vidi i Josip Krizmanić.