Kreditne unije trebale bi biti povoljnije od banaka

Od Nove godine štedno-kreditne zadruge postaju kreditne unije. Novi Zakon o štedno-kreditnim unijama trebao bi uvesti više reda na tržište i transparentnije financiranje, ponajprije obrtnika i malih poduzetnika.

Doba financijskoga inženjeringa čini se daleko iza nas. No, ‘buna’ štediša štedno-kreditne zadruge Virovitiča, koji još potražuju svojih 150 milijuna kuna, opasno podsjeća na zaboravljena vremena. Ministarstvu financija to je očito bilo konačno upozorenje da na tom dijelu tržišta napokon treba uvesti reda. U paketu različitih zakona koje je Ministarstvo financija užurbano pripremilo našao se i Zakon o štedno-kreditnim unijama (i izmijenjeni Zakon o bankama), koji donosi prilične izmjene i nove ‘regule’ među zadrugare. Jedna je od novosti i novi regulator – umjesto Ministarstva financija, o budućim štedno-kreditnim unijama brinut će Hrvatska narodna banka, koja će tako pokrivati cijelo financijsko tržište. Poslovanje nekih zadruga na rubu zakona sigurno nije prijetnja stabilnosti cijeloga sustava (riječ je tek o nešto više od milijardu kuna koje se ondje vrte).

No, prijedlogom zakona Ministarstvo želi stati na kraj lihvarenju i silnim traumama ljudi koji su ostali bez uštedevine u nekoj od zadruga. Treba podsjetiti da ti štedni ulozi nisu, poput onih u bankama i stambenim štedionicama, osigurani državnim pokrićem – štednja u njima vlastiti je rizik. Prema podacima Ministarstva financija, 20. studenoga 2006. godine u Hrvatskoj su poslovale 104 štedno-kreditne zadruge, a 15 ih je u stečaju ili likvidaciji, dakle upisane su u sudski registar, ali ne obavljaju poslovanje jer je nad njima otvoren stečaj ili su u postupku likvidacije na osnovi rješenja o oduzimanju odobrenja za rad Ministarstva financija ili odluke skupština. Prema podacima za 30. studenoga ove godine zadruge su raspolagale s ukupno 1,32 milijarde kuna depozita, a odobrele su ukupno 1,4 milijarde kuna kredita. Ukupan je broj zadrugara 177 tisuća. Od 104 zadruge, samo ih 26, osim s građanima, posluje i s obrtnicima. Njima je odobreno ukupno 229 milijuna kuna kredita (od ukupno 227 milijuna kuna depozita). Samo tri zadruge obavljaju platni promet preko HNB-a, a devet ih obavlja platni promet na osnovi ugovora s nekom poslovnom bankom, dakle, kao izdvojeni ‘salter’ banke. Sveukupno, brojke pokazuju da je u strukturi zadrugara malen udjel obrtnika.

Novim Zakonom o štedno-kreditnim unijama trebalo bi uvesti ne samo reda na tržište nego i u transparentnije financiranje, po najprije obrtnika i malih poduzetnika. Dakle, od Nove godine štedno-kreditne zadruge postaju kreditne unije.

Već sam naziv trebao bi izmijeniti lošu reputaciju u javnosti zbog propasti i bankrota pojedinih zadruga. To će biti institucije u čijem poslovanju sudjeluju svi članovi kreditne unije prema načelu uzajamne pomoći, unapređujući i zaštićujući pri tome svoj gospodarski interes. One će pratiti razvoj dijela financijskog tržišta koje se bavi mikrokreditiranjem. Naime, temeljna je ideja opstanka kreditnih unija činjenica da banke često nemaju ni interes ni mogućnosti poslovno komunicirati s fizičkim osobama i obrtnicima koji traže kreditno rješenje kratkoročne nelikvidnosti, odnosno koji traže odobrenje kratkoročnih pozajmica za razvoj poslovnih aktivnosti. Te se institucije bave uglavnom razmjerno financijskih sredstava između članova kreditne unije kojoj su vlasnici i kojom upravljaju svi njeni članovi određenom ‘demokratiskom procedurom’. Unije bi trebale iskoristiti sporost banaka u rješavanju financijskih neravnoteža, posebno građana, i zaobiti relativno stroge uvjete pri odobravanju kredita. Uvjeti prikupljanja sredstava i plasmana kreditne unije, kako piše u Zakonu, moraju biti povoljniji od uvjeta banaka. No, to se ne mora odnositi isključivo na kamate – to, prije svega, podrazumijeva brzu i ažurnu mogućnost realizacije potreba članova kreditne unije, odnosno klijenata. Pri tome se kreditne unije moraju pridržavati načela sigurnosti, solventnosti i likvidnosti poslovanja.

Pomoćnik ministra financija Vedran Duvnjak pojašnjava da Zakon uređuje njihovo poslovanje na načelu uzajamnosti i ostvarenju zajedničkog interesa članova – s ciljem unapređenja i zaštite njihova međusobnog interesa. Dakle, kreditne unije smiju poslovati samo sa svojim članovima, a to mogu biti fizičke osobe s prebivalištem u Hrvatskoj, fizičke osobe poduzetnici-obrtnici. Članstvo se temelji na načelu zaposlenja kod istoga poslodavca ili u istoj djelatnosti, odnosno pripadnosti nekom zanimanju ili profesiji na nekom području ili regiji. Osnovni su ciljevi Zakona, kaže Duvnjak, jednakost svih članova i primjena istih mjerila i uvjeta za sve članove, financijska stabilnost poslovanja, pristup članova povoljnim izvorima financiranja, rješavanje problema u poslovanju štedno-kreditnih zadruga te izuzeće od pravne stečevine EU koja se odnosi na kreditne institucije. Direktiva 2000/12/EZ kreditnu instituciju definira kao društvo čiji je predmet poslovanja primanje depozita i drugih povratnih sredstava od javnosti te odobravanje kredita za vlastiti račun. Istim Direktivom propisan je i temeljni kapital od 5 milijuna euра te obveza posjedovanja odvojenih vlastitih sredstava kreditne institucije. Direktivom su utvrđeni i izuzeci kao npr. kreditne unije u Irskoj, unije i komunalne banke u Austriji itd. Budući da se kreditnom unijom novim Zakonom smatra institucija koja prima depozite i odobrava kredite isključivo svojim članovima i s obzirom na njihov malen tržišni udjel one su izuzete iz usklađenja s direktivom EU.

Novim Zakonom HNB je dobio još jednu zadaću – nadzirati rad stotinjak novih financijskih kuća. No, u HNB-u su, kažu, spremni za postupak licenciranja kreditnih unija. Neke tehničke teškoće kreditnih zadruga ili posve novim pravnim osobama). No, ako se to i dogodi, u izdavanje licencija uključit će se i sve druge službe koje poznaju procedure i metodologiju poslova licenciranja, pa gužvi i čekanja ne bi trebalo biti. No, može li se s istim brojem ljudi nadzirati novi komadići tržišta? Moguće je, kažu u HNB-u, da će unutar Sektora bonitetne regulative i nadzora banaka biti potrebne određene ‘organizacijske prilagodbe’. No, konkretni koraci potrebit će se tek kad dobiju točne informacije o broju ŠKZ-a koje su spremni postati kreditne unije. No, nikako ne očekuju probleme u obavljanju poslova nadzora.

No, kreditne unije neće biti jedine nove financijske institucije na tržištu. Od iduće godine, prema izmijenjenom Zakonu o bankama, osnivaju se i štedne banke – dionička društva s temeljnim kapitalom od najmanje 8 milijuna kuna i nešto suženim opsegom poslova koje smiju obavljati u odnosu na klasične poslovne banke. Uvođenjem štednih banaka kao kreditnih financijskih institucija omogućilo bi se postojećim štedno-kreditnim zadrugama koje su prerasle važeće normativne okviре (odstupile su od načela uzajamnosti) da nastave nesmetano rasti i razvijati se. Usto, malim i srednjim poduzetnicima, koji su brojčano dominantni u domaćem gospodarstvu, omogućio bi se brži i lakši pristup financijskim uslugama. Štedne banke pridonijele jačanju konkurencije, s ciljem sprečavanja razvoja monopolna na bankarskom tržištu, a s obzirom na izraženi trend okupljanja i koncentracije unutar bankarskog sektora. Ili, kako pojašnjava pomoćnik ministra Duvnjak, cilj je uvođenja štednih banaka penetracija i povećanje konkurentnosti bankarskog tržišta, učinkovitiji pristup građana i malih poduzetnika i obrtnika izvorišta financiranja. Zakonima se očito nije samo namjeravalo očistiti tržište od kukolja nego i pripremiti dobra i učinkovita kreditna baza za buduće nositelje gospodarskog razvoja. Dobra namjera valja će urodit i dobrim rezultatima.