Rezultati ove godine tek će se zbrajati nakon božićnih i novogodišnjih blagdana, ali već je jasno da će nadmašiti prošlogodišnjih 1,4 milijarde dolara, koliko je potrošeno na kampanje usmjerene na djecu do 12 godina.
Petogodišnji Marko i njegov četiri godine stariji brat Petar tipični su klinčev novog tisućljeća: pametni su, veseli i jako, jako zaposleni. Za ono malo vremena koliko im ostaje za igru, uz satove stranih jezika, nogometa ili dramskog tečaja, proizvođači igračaka vode silovitu bitku. Marko ima Hulka i He-mana. Ponekad, ako mu brat to dopusti, zaigra i Play Station. Osim toga, dečki imaju Lego kockice, internet, digitalne igrice i, naravno, papir i flomastere u dugim bojama. Petar ponekad čita knjige ili se poigra kolekcijom Action Mana.
Marko i Petar predstavljaju ciljnu skupinu koju kompanije s tržišta igračaka temeljito proučavaju, istražuju, testiraju, a vrlo često i njima manipuliraju. Svaki ozbiljni proizvođač obožavati. Pritom moraju voditi računa o tri stvari. Prvo je da tehnologija igra veliku ulogu u životima današnjih klinaca te da proizvođači moraju pratiti zbivanja u medijima i razvoj ili popularnost crtanih ili igranih likova. S druge strane, svaka igračka koja se može nazvati edukativnom dobija dodatne bodove kod roditelja koji osim toga obožavaju kupovati i retrostvarčice za svoje najmilije poput Miss Kitty, lutka Elma ili Kupusića, koji su dobili svoje mjesto i na američkoj poštanskoj marki.