Uvođenje tzv. Direct Market Accessa omogućilo bi izravnu vezu između korisnika internetskog trgovanja i burze. Kupac dionica više ne bi morao pri davanju naloga imati potvrdu brokera pa bi sve mogao obavljati kod kuće, nalog bi zatim prošao kroz IT sustav brokerske kuće, automatski se upisao u knjigu naloga i proslijedio na tržište.
Nakon što se sljedeće godine na Zagrebačkoj burzi uspostavi novi trgovinski sustav i promijeni regulativa, trebao bi zaživjeti i tzv. Direct Market Access, koji bi omogućio izravnu vezu između korisnika internetskog trgovanja i burze. Odnosno, kupac dionica više ne bi morao pri davanju naloga imati potvrdu brokera, pa bi sve mogao obavljati kod kuće, nalog bi zatim prošao kroz IT sustav brokerske kuće, automatski se upisao u knjigu naloga i proslijedio na tržište. Cijeli postupak obavio bi se u nekoliko sekundi, objašnjava predsjednik Uprave brokerske kuće Fima Marin Hrešić.
- Korisnik bi postao sam svoj broker, što je pozitivno s obzirom na transparentnost, smanjili bi se troškovi za klijente, a brokerima olakšao posao.
Prema sadašnjim propisima nalog koji se daje završava u knjizi naloga u brokerskoj kući, broker ga zatim mora potvrditi, a tek potom izlazi na tržište. Naloz se mogu predati osobnim dolaskom u ured brokera, telefonom, faksom ili internetom. Također treba predočiti osobnu iskaznicu i broj računa u banci. Naravno, mora se imati i PIN koji vam je dodijelio SDA.
Već s nekih 20.000 kuna može se krenuti u ulaganje. Zarade koje je donijela dionica Plive izazvala je euforia ulaganja među stanovništvom Hrvatske, pa su mnogi svoje zalihe uložili u dionicu Ine, ili su pak podignuli kredit vođeni mišlju da će se zgoditak dogoditi i njima. I nema ništa loše u tome, ali samo ako pritom vode računa da ulaganje u dionice mora biti dugoročno ili pak da mogu vraćati kredit ako su ga podignuli za kupnju dionica.
Kredit nije loša opcija, posebno ako se ulaže u dionicu sa zajamčenim dobitkom, ali takvo što nikad nije sigurno.
- Zato se kredit i preporučuje iskusnim ulagačima – objašnjava predsjednik Uprave brokerske kuće Interfinance Denis Fudurić. Kredit, naime, povećava mogućnost zarade, ali i gubitka. Primjerice, klijent ima 1.000 kuna, uz pomoć kredita uzme dodatnih 1.000 kuna uz kamatu od oko 10 posto. Dakle, kupi dionice za 2.000 kuna. Ako one porastu u godini dana 20 posto, postoji mogućnost njihove prodaje za 2.400 kuna. Banci vratimo kredit uvećan za kamatu u iznosu od 1.100 kuna, a zarada je u konačnici 30 posto, odnosno 300 kuna. Da se kredit nije uzeo, zarada bi bila 20 posto. No, u slučaju da cijena padne 20 posto, vrijednost joj se spušta na 1.600 kuna. Uz to i banci vraćamo kredit uvećan za kamatu od 1.100 kuna, a u konačnici nam ostaje 500 kuna. Gubitak je 50 posto, a da kredit nije uzet, gubitak bi bio svega 20 posto.
Dok se prije godinu dana upozoravalo na oprez isticanjem da je poželjno prodati upravo onu dionicu o kojoj se mnogo priča, zato što je često u takvim slučajevima bila riječ o špekulaciji, danas, nakon postrožene Hanfine kontrole, situacija na tržištu ipak je nešto jasnija. Nije dopušten prevelik rast u kratkome roku jer se u slučaju pretjerana rasta odmah provodi kontrola i provjerava njegova opravdanost. Tako se olakšava i posao ulagačima jer se sprječava da ih zaslijepi nagli rast i moguća zarada u kratkom roku.
