Home / Financije / Šok-terapija Hrvatske narodne banke u 2007.

Šok-terapija Hrvatske narodne banke u 2007.

HNB-u više ne preostaje mnogo klasičnih mjera za zaustavljanje vanjskoga duga i deficit platne bilance. Ali, mogao bi agresivno kritizirati izostanak pravih poteza Vlade i ponuditi joj konkretna rješenja.

Kad bi u nekoj normalnoj zemlji guverner središnje banke najavio šok-terapiju, bio bi to znak za opću uzbuđenu mobilizaciju. U Hrvatskoj se najava šok-terapije dogodila prošle srijede, ali ozbiljnije su reakcije izostale. To je donekle i razumljivo, jer je HNB posljednjih godina ‘propisivao’ različite terapije, a ništa se ozbiljnoga nije dogodilo.

Guverner dr. Željko Rohatinski objavio je uvođenje ‘prohibicije’ na rast plasmana banaka iznad 12 posto u 2007. godini. Na plasmane iznad 12 posto banke će morati upisivati blagajničke zapise HNB-a u visini 50 posto prekoračenja. Rok upisa je godina dana, a stopa povrata svega 0,75 posto. Prema guvernerovim tvrdnjama, svrha je te mjere usporiti rast inoduga i deficit platne bilance ‘jer njihova postojeća dinamika nije održiva’.

Uz ogradu da tekst odluke još nije objavljen, može se zaključiti kako je ovdje riječ o još jednoj (zakasnjoj) kazni, a ne o rješenju problema. A za stvarno zaustavljanje rasta vanjske zaduženosti i sve većeg deficitu u razmjeni sa svijetom, ako im je do toga zaista stalo, potrebna je i bitno drukčija taktika HNB-a.

Kada je o zakasnjenju riječ, procjena guvernera u vezi s mogućim dogovorom s bankama o tome da zaustave agresivnu ponudu kredita u 2006. pokazala se pogrešnom. Umjesto 12 posto, plasmani su rasli 24 posto. Ako je šok-terapija rješenje, trebalo ju je provesti prije godinu dana. Slučajno ili ne, u toj se godini odlučivalo o drugom mandatu guvernera Rohatinskog, pa je možda i to bio razlog da se nije išlo u žešće mjere.

Sada izbori očekuju premijera Sanadera, kojemu bi smanjeno kreditiranje stanovništva i manja stopa rasta BDP-a u 2007. mogli biti problem. No ne budu li se restrikcije odnosile na plasmane banaka državi – to bi ga moglo umiriti.

Smisao HNB-ove šok-terapije dolazi u pitanje zbog činjenice da se već govori o tome kako te mjere zaočići. Poduzeća će se još više zaduživati neposredno u inozemstvu pa će vanjski dug i deficit platne bilance i dalje rasti. HNB bi mogao uvesti izvanredne mjere, ali, kao što tvrdi guverner Rohatinski, ‘takvi su potezi predviđeni samo za iznimno kritične situacije u pogledu eksterne likvidnosti, a do toga još nije došlo’. Dakle, opet će trebati čekati godinu-dvije pogoršanja da bi ‘vatrogasci stigli na zgarište’.

Guverner je dijelom u pravu kada tvrdi da monetarna politika više nema efikasnih instrumenata za zaustavljanje vanjskoga duga i platnoga deficitu. Kad je o klasičnim instrumentima riječ, to je točno. HNB ipak ima načina da djeluje. Nije dovoljno dvaput-triput na godinu upozoriti na pogrešan smjer ekonomskih kretanja. Danas se bez agresivnih i suvremenih odnosa s javnošću malo toga može postići. Središnja bi banka morala javno, ako treba i svakog tjedna, komentirati svaki pogrešan ili nenapravljeni Vladin potez. Jednako tako, morala bi ozbiljnije komunicirati s građanima koji, očito hazardski, idu u zaduživanje.

Ako ekipa HNB-a ne zna kako se to radi, ne bi se trebala skanjivati i zatražiti pomoć izvana. Vlada angažira vanjske stručnjake za PR, pa zašto to ne bi i HNB?

Što je još važnije, ako Središnjoj banci nije samo do alibija (‘Mi smo napravili sve što je u našoj moći, drugo nije naša zakonska obveza!’), krajnji je trenutak da izade s konkretnim prijedlogom strategije koju bi morala provesti ova ili neka druga vlada. Ne u stilu ‘treba smanjiti državnu potrošnju i ubrzati reforme’, nego sasvim konkretno i uz navedene rokove. HNB se smatra institucijom u kojoj je okupljeno dosta ekonomske pameti sposobne da iznjedri ono što nekoliko posljednjih vlada nije uspjelo. Šok-terapija ne bi smjela sadržavati samo mjere prema bankama koje se, sa svog mikrostanovništva, i ne mogu ponašati drukčije nego težiti maksimizaciji profiti. Jednako kao banke, trebalo bi ‘šokirati’ i premijera Sanadera (a ne samo ministra Šukera), ali i građane.

Nastavi li se ovako, HNB će držati niske cijene, Ministarstvo financija imat će niski proračunski deficit, a za vanjski dug i platni deficit neće biti odgovoran nitko.