že pomoć tvrtki u prakse za studente

Sadašnjih mjesec dana studentske prakse propisan pravilnicima i statutom nije dovoljan za obrazovanje kvalitetnog i stručnog visokoobrazovanog kadra, stoga će praksa usklađena s Bolonjskim procesom trajati čak tri mjeseca.

Bolonjski nastavni program, uveden na hrvatske fakultete akademske godine 2005./2006., trebao bi u sljedećim godinama, osim uvođenja većeg broja predmeta usklađenih s tržišnim zahtjevima, više povezati fakultete s gospodarstvom i povećati udjel stručne prakse u nastavnom programu. Koliko će fakulteti uspjeti promijeniti ustaljeni način obavljanja stručne studentske prakse, koju mnogi studenti, profesori i gospodarstvenici smatraju samo formalnošću, vidjet će se 2008., kad će prva bolonjska generacija studenata slušati treću godinu studija i odraditi obveznu praksu prema novom programu. Naime, upravo na trećoj godini studija praksa postaje važan dio studiranja, što znači da sveučilišta imaju nešto manje od godinu dana da osmislite, ako još nisu, novi kvalitetan model. Ona bi tada na nekim fakultetima mogla potrajati i tri mjeseca.

Trenutačno je situacija u vezi s obavljanjem studentske stručne prakse dosta zamršena, a svima je jasno da dosadašnjih mjesec dana propisano pravilnicima i statutom nije dovoljno za obrazovanje kvalitetnog i stručnog visokoobrazovanog kadra. Osim toga, tvrtke koje studentima omogućuju ‘pravu’ praksu u suradnji s mentorom su u manjini. Studente na takvim poslovima u pravilu nitko ne ‘doživljava’ i mnogima se od njih već prvi dan prakse napiše potvrda uz naglasak da ne moraju više dolaziti. S druge strane, tvrtke se žale da im studenti dolaze stihijski i da im je komplicirano za svakoga pojedinog studenta organizirati jednomjesečnu praksu pod vodstvom mentora koji uz to mora obavljati i svoj svakodnevni posao. U studentskim udrugama i na fakultetima ističu da, kad je riječ o studentskoj praksi, u Bolonjskom procesu osim kvantitete žele i kvalitetu, koju je moguće ostvariti jedino u suradnji s tvrtkama.

• Za obrazovanje stručnjaka koji će s fakulteta izaći s konkretnim i praktičnim znanjem nužno je surađivati s tvrtkama i poslovnim sektorom. Kad je riječ o industrijskoj praksi, tvornice i tvrtke traže organiziranu smjenu studenata da bi mogle planirati posao i angažirati čovjeka, o čemu pregovaramo. No, moraju biti svjesne i da, ne pomognu li nam, neće dobiti kvalitetan kadar – ističe Branka Levaj, prodekanica za nastavu zagrebačkoga Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta, i dodaje da je PBF zato nedavno i osnovao Odbor za gospodarsku suradnju te potpisao ugovore s Agrokorom, Podravkom, Krašem i Plivom. Iz istog je razloga u novom programu, prema kojem se upisala generacija studenata 2005. godine, povećan fond sati obvezne stručne prakse. Ti će studenti na trećoj godini morati odraditi tromjesečnu praksu, nakon čega će se njihov rad ocijeniti, a ocjena upisati u indeks.

Jedna je od teškoća pri organiziranju industrijske prakse, navodi Levaj, i to što tvornice, primjerice u industriji proizvodnje i prerade kvasca, prema novim propisima ne mogu u pogone pustiti osobe koje nisu prošle zdravstvenim pregled. Osim klasične stručne prakse, u sklopu terenske nastave na četvrtoj godini studenti imaju priliku i upoznati se s tehnologijom i postupcima rada u različitim prehrambenim tvornicama, a fakultet pokušava u skladu sa svojim skromnim mogućnostima studentima omogućiti rad i u prostorijama fakulteta – u malim proizvodnim linijama za preradu voća ili mini-pivovari, u kojoj se bave praktičnim stvarima koje će primjenjivati u struci.

No promjene vezane uz povećanje stručne prakse najvjerojatnije će ići polako jer je jedna od većih zapreka u ostvarenju organizirane prakse u suradnji s tvrtkama iz sektora velik broj studenata, kojih je na godini katkad i do tisuću, kao što je to, primjerice, na Fakultetu elektrotehnike i računarstva, na kojem se nastava prema Bolonjskom procesu održava drugu godinu za redom.

• Osnovni je problem organizacije industrijske prakse upravo brojnost studenata. U početku ćemo najvjerojatnije početi s manjim brojem studenata koji će se kao projektne skupine uključiti u postojeće timove u tvrtkama i sudjelovati u realizaciji zadanih projekata. Tako bismo razvili i uhodali model daljnje suradnje, što ne bi trebao biti problem jer tvrtke već imaju dobra iskustva s dosadašnjom suradnjom s našim fakultetom na projektima u koje su bili uključeni i studenti – ističe Mario Cifrek, FER-ov prodekan za nastavu. Industrijska praksa na FER-u do sada nije bila organizirana, što će se promijeniti sljedeće godine, kada taj fakultet prema Bolonjskoj reformi uvodi praksu u sklopu predmeta Projekt na trećoj godini prediplomskog i diplomskog studija.

• U sklopu predmeta Projekt studenti u skupinama od 6 do 8 članova usavršavaju vještine timskog rada i stječu znanje o upravljanju projektima na konkretnom problemu, razvoju softvera. Mentor na tom projektu može uputiti studenta na tečaj programskog jezika, posjet nekoj tvrtki i drugo, a u tvrtkama bi se studentskim timovima dodijelili suvodiitelji. Student je u sklopu tog predmeta dužan odraditi 240 sati – objašnjava Cifrek. Fakultet elektrotehnike i računarstva surađuje s većinom tvrtki iz područja elektrotehnike i ICT-a kao što su Končar, Ericsson, Siemens, T-HT i HEP, a njegov prodekan za nastavu kao pozitivan primjer inicijative poslovnog sektora u angažiranju studenta navodi tvrtku Ericsson Nikola Tesla, koja od 2001., od srpnja do rujna, redovito održava ljetnu stručnu školu ETK Summer Camp na kojoj je do sada sudjelovalo otprilike stotinu studenata zagrebačkog FER-a, a koja je korisna i tvrtki i studentima. Oni dobiju priliku upoznati se s načinom rada kompanije, a tvrtka dobije rješenja zanimljivih istraživačkih projekata te ima priliku upoznati buduće stručnjake, koje u pravilu poslije i zaposli.