Auto-Dubrovnik a.d

Naži, odlazila je na njegovo školovanje. Odrastanje roditelja isplatilo se i 1984. godine Biljecki je završio Geodetski fakultet u Zagrebu, a ubrzo potom postao znanstveni novak, pa znanstveni asistent na fakultetu. Plaća od 500 njemačkih maraka i ne baš sjajna perspektiva za brzo napredovanje nisu ga mogli zadovoljiti te je odlučio priliku za bolju zaradu potražiti u inozemstvu. Otići ‘vani’, raditi bilo što i bilo kako, čistiti, predavati, mjeriti na cesti ili gradilištu, bilo što, samo otići pod svaku cijenu, bila jedna njegova osnovna misao vodilja. I to je, kaže, ako danas pogleda, definitivno bio najbolji potez koji je napravio u životu. Usput rečeno, najveća pogreška bila mu je, kako sam kaže, otvaranje butika Tomato u Derventi – iako je poslovni uspjeh bio odličan, smatra da je to bio krivi put, pa se pola godine kasnije vratio svojoj prvoj ljubavi, geodeziji (druga mu je jedrenje).

U inozemstvu, točnije u London, otišao je 1986. godine bez ikakvog znanja engleskog jezika. Nakon što je tri mjeseca radio na različitim poslovima, među ostalim i kao sobar te istovremeno pohadao dvije paralelne škole engleskog jezika, progovorio je engleski. Savladavanje jezične barijere otvorilo mu je ubrzo mnoga vrata. Za tri mjeseca prošao je na natječajima za posao na čak tri mjesta u Švicarskoj, kao i jedno u SAD-u i Australiji.

Iako je to bilo prije punih dvadeset godina, i danas se točno sjeća svih datuma kad je odlazio na razgovore za posao i, naravno, onog kad je prihvatio posao u švicarskom gradiću Luganu, u tvrtki Geofoto SA. Bilo je to početkom 1989. godine. Radio je najprije kao voditelj fotogrametrijskog odjela, ali njegovo znanje i ambicioznost ubrzo su ga učinili direktorom i suvlasnikom tvrtke.

Iako je u švicarskoj tvrtki u samo četiri godine postigao i više nego što je sanjao kad je odlazio u inozemstvo, odlučio se vratiti u Hrvatsku i pokrenuti svoju tvrtku. Napravio je to u rujnu 1993. godine osnovavši Geofoto u Zagrebu, koji je jedno vrijeme vodio paralelno sa švicarskim Geofotom, a s obitelji se u Hrvatsku definitivno vratio 1997. godine. Kad ga danas upitate je li se bojao uložiti kapital stečen u Švicarskoj. Osim niže cijene radne snage, povoljna okolnost za stvaranje geodetske tvrtke u to vrijeme bila je i činjenica da je stjecanjem neovisnosti Hrvatska ostala bez vojne i civilne kartografije, kao i bez službi za snimanje iz zraka.

Zahvaljujući iskustvu stečenom u inozemstvu, brojnim kontaktima i velikoj ambiciji, a Biljecki će dodati i činjenicu da se okružio pouzdanim i dobrim suradnicima koji od njega u pojedinim područjima znaju više, Geofoto je iz godine u godinu nizao uspjehe. Svu dobit Biljecki je ulagao u opremu, tako da je već 1996. godine kupio tada najmoderniju kameru i zrakoplov, čime je Geofoto postao jedina tvrtka u Hrvatskoj sa službom aerosnimanja. Osim u Hrvatskoj, Geofoto je dobivao poslove i u brojnim drugim zemljama, a Obala Bjelokosti, Saudijska Arabija, Mađarska, Italija, Ukrajina, Bosna i Hercegovina samo su neke od njih.

Sa širenjem poslovanja, Geofoto je konstantno povećavao broj zaposlenih, tako da je od tvrtke sa samo nekoliko zaposlenih u 13 godina postao respektabilna geodetska kompanija u europskim razmjerima. Usporedbi radi, jedna od najvećih europskih tvrtki HansaLuftbild ima 140 zaposlenih i prihod od oko 12 milijuna eura, dok Geofoto ima prihod od oko 80 milijuna eura, broji 80 zaposlenika, a Biljecki ističe da zagrebački Geodetski fakultet ne može proizvesti toliko kvalitetnih kadrova koliko ih on može zaposliti. Te brojke, dosadašnji streljiv rast Geofota, kao i činjenica da niti jedna europska tvrtka tog usmjerenja nema.

Iako njegova biografija zvuči možda pomalo preidealistički, oni koji ga poznaju teško će o njemu reći nešto loše. Nikada ne bi prevario klijenta ili pogazio riječ, a najdraža izreka mu je ‘koliko se daješ, toliko i dobivaš’. Apsolutni je protivnik rada na crno i smatra da bi trebalo povećati kontrole državnog inspektorata koji jasno naziva lopovima i kriminalcima sve koji svoju zaradu temelje na ratnom profiterstvu i gospodarskom kriminalu. Zbog činjenice da hrvatsko pravosuđe nikako da to učini, direktno se, kaže, nanosi šteta cijelom gospodarstvu, a indirektno svim poštenim poduzetnicima.

Često ističe vrijednost znanja, govoreći da je to apsolutno najvredniji kapital svakog čovjeka tvrtke, a da njegove riječi nisu samo prazno slovo na papiru pokazuje i vlastitim primjerom. Kontinuirano ulaže u znanje i edukaciju svojih stručnjaka, a i u svoje, tako da je poslije zagrebačkog poslijediplomskog, završio doktorski studij u Beču na Technische Universität na temu Koncept topografskoga informacijskog sustava Hrvatske, gdje treba doktorirati do kraja travnja ove godine. Također, član je više stručnih udruga te autor brojnih stručnih i znanstvenih djela.

Prošle godine osnovao je zakladu za potporu studentima i promociju geodezije i geoinformatike, koja je dodijelila dvanaest stipendija studentima zagrebačkoga Geodetskog fakulteta te donirala 150 tisuća kuna znanstveno-stručnom časopisu za geodeziju i geoinformatiku. Kad je riječ o znanju i znanosti, cilj mu je, ističe, s Geodetskim fakultetom osnovati geo akademiju, međunarodni specijalistički studij za obrazovanje stručnjaka iz cijelog svijeta iz domene geodezije, fotogrametrije i geoinformatike. Ako se uzmu u obzir upornost, odlučnost i samouvjerenost koje je dosad pokazao Zvonko Biljecki, ne treba sumnjati da će ostvariti i taj cilj, kao i onaj da njegova tvrtka za tri godine ponese titulu najbolje geodetske u Europi.