Vrijednosti nam omogućuju da upravljamo svojim emocijama i ponašanjem, onime što činimo i govorimo. Razvijaju se i učvršćuju kako rastemo i sazrijevamo i utječu na našu percepciju svijeta.
Radim u maloj tvrtki u uslužnom sektoru. U četrdesetim sam godinama i, iskreno rečeno, radim jer moram. Nikad nisam bila pretjerano ambiciozna, čak sam i fakultet završila jer su me roditelji na to tjerali, ali svoj posao obavljam savjesno i profesionalno. Dio radnog vijeka radila sam u prošlom sustavu, a dio u ovome, ali ne vidim neku veliku razliku – i dalje napreduju uglavnom snalažljivi i često ne baš odviše inteligentni. Imam vrlo uspješan brak i sina tinejdžera – tu počinju moji problemi. Sin nije zainteresiran za učenje, stalno ‘visi’ na internetu ili je vani s društvom, kampanjac je i brzo skupi loše ocjene, a kad malo zapne, sve ih ispravi uz cjelonočno učenje jer je iznimno inteligentan. Suprug i ja imamo dobro komunikaciju s njim i pokušavamo mu pomoći da se samodisciplinira, ali ne možemo mu stalno biti za vratom. U razgovoru nam kaže da ni on ni njegovi prijatelji ne vide zašto bi učili kad se to ne nagrađuje, dok oni s vezama i dobrom startnom pozicijom ionako vladaju svijetom odraslih. Ne želim da moj sin bude gubitnik u društvu, kakvo god ono bilo, ali i sama imam jednako mišljenje o društvu kakvo smo postali. Božične poslanice koje govorim o sve većem konzumerizmu oko nas govore tome u prilog. Što mi predlažete da kao roditelj napravim?
Razumijem vašu zabrinutost i vjerujem da je dijeli velik broj ljudi u našoj zemlji. Svom ste sinu osigurali stabilnu obiteljsku situaciju, odnosno pružili mu osjećaj temeljne sigurnosti koja nam je svima potrebna da bi smo bili uravnoteženi, ako već ne i sretni. Osim ljubavi koju mu pružate, svoju osnovnu zadaću kao roditelj ispunjavate i tako što s djetetom imate dobru komunikaciju. No, osim vas i vašeg supruga, na razvoj vašeg sina utječe i okolina. Pretpostavljam da mislite kako je baš to izvor opasnosti za vaše dijete. Donekle ste u pravu, ali, želite li pomoći djetetu (a time i sebi vratiti osjećaj mira), vrijeme je da razmislite o stvarnom utjecaju na odgoj svog tinejdžera i tako na mogućnost svog utjecaja na njega – osnažite! Naime, svojoj smo djeci uzor mi roditelji i često će upravo imitirajući naše ponašanje (o genima da ne govorimo) naša djeca nalikovati nama, svojim roditeljima. Ne kaže se uzalud: Jabuka ne pada daleko od stabla! Razmislite stoga kakvu mu poruku šaljete svojim ponašanjem, stavovima, vjerovanjem i svojim životnim vrijednostima. Nakon što ste napravili tu vrstu samoanalize, znat ćete što trebate promijeniti kod sebe kako biste omogućili i promjenju u ponašanju svog sina.
