Među profesijama koje su pobudile veliku znatiželju i zanimanje osamnaestogodišnjaka, osim već poznate pravničke, ekonomske, građevinske, programerske i medicinske struke, našla su se takozvana propulzivna zvanja, poput menadžerstva, kreatora politike, odnosa s javnošću i sličnih.
Velika očekivanja maturanata pri upisu na studij često se rastope već do kraja prvoga zimskog semestra, kad shvate da su, iako punoljetni, kao bručoši opet na početku, odnosno tek na ulazu u akademski svijet do čijeg je zvjezdanog vrha trnovit put, a fakultetski je režim ipak drugačiji od onoga kakvim su ga zamišljali.
U koncepciji škole, naime, isprepliće se obrazovna s odgojnom komponentom, koja podrazumijeva i brigu profesora za učenike, kao i vrstu roditeljske kontrole uz pomoć koje profesor ipak donekle usmjerava i prati učenikovo ponašanje tijekom četverogodišnjeg školovanja, pa se novopečeni studenti nađu u čudu kad shvate da im je dolaskom na studij pružena posvemašnja sloboda organiziranja vlastitog vremena i fakultetskih obveza, zajedno s utegom potpune odgovornosti za postignute ili neostvarene rezultate.
- Koliko uložiš u svoj studij, toliko će od njega dobiti, glasi nepisano pravilo, a studenti se razočaraju kad shvate da ih profesori neće vući za rukav i molečivo poticati na rad, već se isključivo sami moraju pobrinuti za vlastiti probitak tijekom studija i iskoristiti sve sadržaje koje im fakultet pruža – misli apsolutni zagrebačkih Ekonomskog fakulteta i član studentske udruge E-student.
S druge strane, kad je riječ o studiju koji će odabrati, maturanti su vrlo podijeljeni s obzirom na kriterije prema kojima određuju i usmjeravaju svoj profesionalni život. Jednima nije toliko važan koncept i sadržaj studija koliko zanimanje za koje ih određeni studij priprema i perspektiva koju će sutra imati od stečenog zvanja, dok je druga skupina manje dalekovidna i, uvjetno rečeno, idealističnija, jer razmišlja samo o tome da odluča o odabranom studiju bude u skladu s njihovim intelektualnim afinitetom i željom da doista vole ono što će odabrati kao svoje buduće zanimanje.
No, valja priznati da je informatizacija i dostupnost informacija napravila veliku razliku između maturanata prije desetak godina i današnjih, čiji su svijest i sustav vrednovanja i znanja uvelike drugačiji.
Pristup budućem studiju kroz prizmu profesionalne isplativosti i doživljavanje fakulteta kao mjesta na kojemu će moći realizirati svoje ideje, zamisli i projekte stavlja, nazovimo ga tako, oblik europskog predznaka na nadolazeću akademsku generaciju i upravljačku mašineriju.
Tako je i skupina maturanata tehničke škole na naš upit što očekuje od studija odgovorila vrlo konkretno:
- Jasno je da ćemo odabrati fakultet koji poslije nudi prosperitet u struci. U našem slučaju to će biti FER (Fakultet elektrotehničke i računarstva), a nakon završetka studija očekujemo da ćemo se zaposlit u nekoj od vodećih tvrtki koja će nam omogućiti stručno usavršavanje u inozemstvu. Ne mislimo da će studij biti med i mljeko, ali očekujemo da će nas ipak pripremiti za buduće zanimanje i posao kojim ćemo se baviti – misle studenti.
Maturantice, pak, koje su upisale nastavnički smjer neke od studijskih grupa na zagrebačkom Filozofskom fakultetu ili srodnim društvenim fakultetima nadaju da će se nakon svih predmeta u školi konačno usko početi baviti onime što ih zanima i da će im fakultet osigurati pristup svem znanju i informacijama koje žele proučavati i naučiti te da će nastava biti interaktivna.
- Nadam se da ću tijekom studija što više prakticirati čistu struku, odnosno, rad s učenicima, a u manjoj mjeri teorijski dio metodike i didaktike – kaže nam maturantica jedne zagrebačke gimnazije. Budući da se do 2010. godine Bolonjski proces u Hrvatskoj u potpunosti mora izjednačiti s europskim, nova je organizacija studija osim drugačijeg nastavnog programa donijela i posve drugačiju generaciju studenata koji će participirati u suodlučivanju i osuvremenjivanju hrvatskog obrazovnog sustava.
Prvi se ‘bolonjci’ sporadično bune protiv koncepta studija, a ponajprije ističu prigovor da je prevelik broj studenata u skupinama i da su pojedini studijski programi polovično involuirani u Bolonjski proces, i to, ističu, u onome što nastavničkom kadru odgovara, dok je ono što im ne odgovara ostalo nepromijenjeno, prema starom programu. Ljute se i na ECTS – sustav bodovanja čiju zadovoljavajući brojčanu vrijednost od 30 bodova fizički ne mogu ostvariti, pa je tako na mnogim fakultetima prva bolonjska godina završena sniženim bodovnim pragom za upis u drugu godinu studija.
