Sanader, Račan, Čačić ili neki četvrti premijer morao bi na početku mandata obećati da će nakon četiri godine mandata prepoloviti robni deficit Hrvatske u odnosu na svijet.
‘Zašto vi, poštovani gospodine Šajatoviću, niste u svojem članku dali nekoliko smjernica kako nešto riješiti, a ne konstatirati konstatirano. No intelektualci su valjda takvi, vole apstraktnost, teoriju. Malo me to ljuti, pogotovo jer sam student ekonomije…’
To je dio poruke koju sam našao u Liderovu internetskom izdanju uz prošlotjednu kolumnu u kojoj sam se bavio novim HNB-ovim mjerama. Jedna od teza bila je da bi ekonomisti iz Središnje banke trebali Vladi ponuditi ekonomsku strategiju kad već tvrde da su monetarne mjere za suzbijanje rasta vanjskoga duga i deficitu razmjene sa svijetom uglavnom iscrpljene i da je potez na Vladi.
Istina, na ograničenom prostoru nisam ulazio u to što smatram rješenjem za hrvatsku ekonomiju. Čini mi se da je to, kad bi se uzelo svih 60-ak kolumni od početka Liderova izlaženja do danas, očito. Ali ako mi mladi, nažalost anonimni, kolega s ekonomskog fakulteta dobromajnje predbacuje ‘intelektualnu apstraktnost’, onda možda doista nije jasno za što se zalažem.
Možda će mladom kolegi opet izgledati kao opće mjesto, ali bitno je rješenje postojećih neravnoteža i preduvjet poboljšanja životnoga standarda, na što se tako vole pozivati političari, stopa rasta BDP-a viša od šest posto. Da bi se to ostvarilo, jedini je način – dramatično povećanje hrvatskog izvoza. A da bi se to dogodilo, ekonomsku politiku treba prilagoditi ostvarenju tog cilja! Pa i po cijenu neizbježnih žrtava u dijelu gospodarstva.
Da bi se ostvarilo dramatično povećanje hrvatskog izvoza, nije dovoljno pustiti ministarstvima da svako radi svoj posao. Na čelo tzv. izvozne ofenzive, koja se najavljuje već godinu dana, a čini se da će biti još jedan mlaki pokušaj, mora stati premijer. Umjesto da se svakom prilikom koristi da bi poručio kako je ‘ulazak u EU naš prioritet’, prvi čovjek hrvatske Vlade morao bi okrenuti ploču i uzeti izvoz kao mantru.