Najava revizije u diplomaciji samo je nova epizoda u ratu predsjednika Mesića i premijera za kontrolu nad vanjskim poslovima.
Stara narkoaférica u koju je bio uključen suprug konzularne djelatnice ponovno je skrenula pozornost na hrvatsku diplomaciju. Stara priča postala je svježi skandal. Poentirao je predsjednik Mesić najavivši da bi u ovoj godini trebalo obaviti reviziju i provjetravanje u diplomaciji. Pitanje je, dakako, što znači to provjetravanje u izbornoj godini. Potpitanje koje ćemo ostaviti u sferi naglašenja jest je li provjetravanje rezultat narkoafere ili je želja za provjetravanjem i stvorila aferu.
Običaj je, naime, da do provjetravanja dolazi poslije izbora. U uređenijim diplomacijama provjetravaju se najbliži suradnici ministra i veleposlaničke funkcije na pet do deset najvažnijih veleposlaničkih mjesta. U nas taj vjetar obično seže dublje i šire, jer nije jednostavno pobjednicima namiriti predizborne dugove u tako maloj državi. Običaj je također da prije izbora ministar ili premijer nagrade nekolicinu doista najvjerovatnijih suradnika privlačnim, ali ne politički najeksplozivijim mjestima u diplomaciji – da ih poštete neizvjesnosti provjetravanja. Uobičajeno je također da se različite afere i prekršaji, kojih ima u svakoj službi, pa i u diplomatskoj, rješavaju i sankcioniraju kad se otkriju, ‘da se odgovornost individualizira’, kao što se to u nas lijepo kaže, a ne da se krivnja pripiše cijelom sustavu, pri čemu se stvara dojam da je diplomacija samo paravan za udrugu narkoafere.
U uređenijim državama, međutim, nije uobičajeno da nadležnost za vanjske poslove bude neodređeno podijeljena u trokutu između premijera, predsjednika i ministra, kao što je slučaj u nas, pri čemu su predsjednik i premijer formalni sukreatori vanjske politike, s nedfiniranim udjelima u toj kreaciji. Iz tako nedefiniranih uloga proizlazi stalno nadmetanje Banskih dvora i Pantovčaka za nadzor nad diplomacijom i vanjskim poslovima. Tek se u tom kontekstu može shvatiti napuštanje stare narkoafere i Predsjednikova najava o reviziji u diplomaciji u izbornoj godini.
Dok je sukreirao vanjske poslove s koalicijom Račanovom vladom i HNS-om kao koalicijom partnerom, Mesićev utjecaj na vanjske poslove, poglavito na kadroviranje, bio je vrlo velik. Nadzor nad sustavom ostvarivao je preko kćerke Dunje, svoje sive eminencije u Ministarstvu vanjskih poslova, koju su poznavatelji tog ministarstva smatrali utjecajnim i od tadašnjega premijera Račana, a osobito od ministra Picule kad je bilo riječi o diplomatima imenovanjima. No i premijer Sanader pokazao se vrlo vještim u uspostavi nadzora nad sustavom, a predsjednik Mesić izgubio je podršku u Vladi koju je nekoć ostvarivao preko HNS-a. Diplomatska kadroviranja koja je za Mesića iz pozadine uspješno obavljala kćerka Dunja za Sanadera jednako uspješno obavljala šefica kabineta Bianca Matković. I zanimljivo, upravo se njezino ime zavrtilo u napuštanju staroj narkoafere, a ona je u Predsjedniku bliskom tjedniku Nacionalu ‘razotkrivena’ kao najmoćnija žena u Vladi.
