više i odgovaralo, jer je ostvarila maksimalnu zakonsku zateznu kamatu, mnogo višu od važećih redovitih kamatnih stopa. Prije toga Hypo banka već je naplatila 4,7 milijuna kuna od prodaje KIO-vih trgovina diljem Hrvatske i dvorca prodanog Mirku Mrakužiću, direktoru dm-a.
Otkako je Lidl sklopio ugovor o kupnji KIO-a s namjerom da ga sruši i sagradi prodajni centar, stvorila su se dva tabora: jedan su kao predvodnici radnika vodili Trgovački sud, SSSH i stečajni upravitelj, zastupajući stav da takvu priliku unovčenja KIO-ove imovine neće dobiti propadne li posao s Lidlom, a drugi tabor predvodio je karlovački Konzervatorski odjel svojim načelnim protivljenjem gradnji tipskoga Lidlovoj objekta u povijesnoj zaštićenoj jezgru četvrti Dubovac.
Zagorčavajući život Lidl u Trgovačkom sudu borbom za očuvanje gradskog identiteta te uvjetima i preinakama planirane gradnje, što je Lidl odgađalo izdavanje lokacijske dozvole, konzervatori su u očima suprotnoga tabora ispali glavni kočničari toga projekta. Pokušaji da se karlovački konzervatori zaobiju, čak i ‘smekšaju’ izravnim obraćanjem resornom Ministarstvu kulture, samo su odgađali dobivanje lokacijske dozvole, dok postizanjem kompromisa ona ipak nije izdana, nakon čega je Lidl uplatom i postao vlasnik KIO-a.
Dok Lidl čeka dozvolu za uklanjanje postojećih objekata i građevinsku dozvolu, stečajni upravitelj traži formulu raspodjele ostatka stečajne mase. Jedini vjerojatni koji se u cijelosti, s oko 19 milijuna kuna, namirio jest Hypo Alpe-Adria banka, koja je tako u paketu s Walterom Wolfom potkraj 90-ih godina preuzimala tvrtke koje je on kod nje zaduživao.
