Home / Biznis i politika / Iranje znanstvenih projekata

Iranje znanstvenih projekata

Rat svih protiv sviju i dobra stara doktrina ‘zavadi pa vlada’ riječi su kojima se mogu opisati rezultati prve raspodjele državnog novca za znanstveno-istraživačke projekte koju je proveo aktualni ministar znanosti obrazovanja i sporta Dragan Primorac. Riječ je o 142,5 milijuna kuna proračunskog novca raspodijeljenog na 1.994 znanstvena projekta, ali ni tri tjedna nakon objave te informacije ni znanstvenicima ni javnosti nije poznato koji je znanstvenik dobio koliko novca, iako je riječ o novcu poreznih obveznika. K tome, kriteriji na osnovi kojih su se projekti ocjenjivali, unatoč beskrajnom trudu administracije da ih predstavi kao jasne i transparentne, izgleda da su znanstvenoj javnosti posve neshvatljivi.

Prebacivanje odgovornosti s Ministarstva na prosudbene skupine, pa ponovno s njih na Ministarstvo, od akademskih zajednica prave cirkus. Primorčeva je metoda dođe novca beskrajno netransparentna. U njegovu ministarstvu hvale se da je prvi put javno objavljena rang-lista prihvaćenih projekata, kao i imena članova prosudbenih skupina koji su uz strane i domaće recenzente ocjenjivali kvalitetu projekata. Problematične su upravo rang-liste. Djelomično je nejasno prema kojem su kriteriju sastavljene, jer projekti nisu rangirani prema iznosu dobivena novca.

Državni tajnik za znanost Dražen Vikić Topić objašnjava da je ranglista sastavljena prema kvaliteti na temelju broja bodova koje je svaki projekt dobio u skladu s ocjenama u šest kategorija. Ipak, brojni članovi prosudbenih skupina takvo rangiranje dovode u pitanje tvrdeći da najviše rangirani projekti na objavljenoj listi nisu i oni kojima su oni dali naviše ocjene. Ministarstvo je objavom imena članova prosudbenih skupina pokušalo sa sebe skiniti svu odgovornost pa je prirodno da javnost sada na odgovor.

Državni tajnik Dražen Vikić Topić: – Ranglista je sastavljena prema kvaliteti osvjeđočeno neproduktivnih već desetljećima i njihovih projekata u kojima predlažu nastavak bavljenja istim javnim stvarima. Bio sam strani recenzent jednog projekta s liste koji je bio ispod svih kriterija kvalitete, originalnosti i produktivnosti i za koji sam argumentirano obrazložio zašto ga ne bi trebalo financirati. Projekt je, naravno, prihvaćen, a na rang-listi je mnogo lošije rangiranih.

Prigovora sličnih ovima gotovo je bezbroj. Iz resornog ministarstva umjesto objašnjenja uvijek isti odgovor i pohvala samima sebi da je prolaznost projekata s visokih 87,5 posto u posljednjem ciklusu ovaj put smanjena na 73 posto. U Primorčevu su ministarstvu ponosni na odrađeni posao i promjene koje su uveli u ocjenjivanje projekata smatraju velikim napredkom. Ipak, kriteriji kvalitete uza sav trud nisu jasni niti su jasno određeni znanstveni prioriteti Hrvatske (u dokumentu ‘Znanstvena i tehnološka politika RH’ kao prioriteti se navode ‘biotehnologija, novi sintetički materijali, nanotehnologija i drugi’) jasno je da privatni sektor nema jasne pokazatelje prema kojima bi uložio vlastiti kapital u ono što vrijedi.