Kako opozvati darovanje

Dva iznimna, svjetski poznata sportaša, dva nogometaša koja su slavu stekla izvan hrvatskih granica, dva nekad velika prijatelja i poslovna partnera danas su stranke u parničnom postupku pred Općinskim sudom u Makarskoj u kojemu tužitelj Igor Štimac zahtijeva od tuženika Alena Bokšića da mu vrati iznos od 500.000 eura. Taj je iznos Štimac, prema tužbi, darovao i sada ga traži na temelju grube nezahvalnosti Alena Bokšića. Razlog tužbe više je nego zanimljiv, ali postaje još zanimljiviji kad se dozna i pozadina tužbe. Pred Općinskim sudom u Splitu u tijeku je više sudskih postupaka (koji nisu okončani ni na prvom stupnju) u kojima prijašnji poslovni partneri tuže Igora Štimca radi isplate iznosa koji im, navodno, nisu isplaćeni na osnovi ulaganja u kladionicu Šport-tip. Jedan od tužitelja je i Alen Bokšić. Bit tih tužbi svodi se na to da se tužitelji smatraju oštećenima jer nisu dobili sve što im je kao ulagačima pripadalo. Tuženik, pak, tvrdi da su dobili sve što im je pripadalo, jednako kao on, naravno, razmjerno ulogu. Stranke u tim postupcima spore se i oko toga jesu li ulagači imali status ortaka ili pak tajnih članova društva Šport-tipa (komanditno društvo), kao i oko toga koji bi sudovi trebali biti nadležni – trgovački ili oni opće nadležnosti.

Nitko ne spori da je Igor Štimac isplatio Alenu Bokšiću navedeni iznos, formalno na temelju nagodbe, da Štimac nije korektno i pošteno postupio i slično. Neprijeporno je i da u vrijeme sklapanja nagodbe i isplate udjeli i uopće Šport-tip u cjelini nije vrijedio ništa ili gotovo ništa. Bila je riječ o stanju predstečajnoga postupka, a nagodbom je utvrđeno da se isplaćuje ulog u to društvo, što znači da ni u kojem slučaju nije bilo ekvivalentne između onoga što se daje, 500.000 eura, i onoga što se prima, odnosno prava na osnovu uloga. U parničnom postupku koji se vodi u Splitu Bokšić je upozoren i pozvan na ispriku.

Gruba nezahvalnost podrazumijeva da je primatelj dara darovatelju ili nekom od članova njegove uže obitelji učinio djelo kažnjivo prema kaznenim propisima ili se teže ogriješio o zakonom utvrđene dužnosti prema darovatelju ili članu njegove uže obitelji. Darovanje se ne može opozvati zbog grube nezahvalnosti koju je darovatelj oprostio obdareniku. Odricanje od prava na opoziv zbog grube nezahvalnosti obdarenika nema pravni učinak. Darovanje se opoziva pisanom izjavom upućenom obdareniku i ovjerom kod javnog bilježnika. Pravo na opoziv darovanja prestaje istekom godine dana od dana kad je osoba koja ima pravo na opoziv saznala za razlog opoziva, ako ovim ili posebnim zakonom nije drukčije određeno. U slučaju opoziva darovanja obdarenik je dužan vratiti dar, odnosno njegovu vrijednost. Ako dar ne vrati, primjenjuju se odredbe Zakona o stjecanju bez osnove.

Ne prejudicirajući ni na koji način postupke suda, jer parnica je tek pokrenuta, korisno je uputiti na konkretno zakonske odredbe koje bi se mogle primijeniti u tom postupku i koje mogu biti pouka drugim poslovnim partnerima, kao i svima ostalima. Ugovor o darovanju posebno je uređen novim Zakonom o obveznim odnosima koji je stupio na snagu 1. siječnja prošle godine, u člancima 479. do 498., a najvažnije su za taj postupak odredbe čl. 493. do 498., koji uređuju pitanje opoziva. Treba napomenuti da postupak može usložiti to da je nagodba sklopljena dok je vrijedio prijašnji Zakon o obveznim odnosima, koji nije uređivao ugovor o darovanju i u čije se vrijeme za potrebe ugovora o darovanju postupalo prema pravnim pravilima austrijskog OGZ-a, kao i neke odredbe Zakona o javnom bilježništvu koje se primjenjuju i danas.

I prema pravnim pravilima OGZ-a i prema Zakonu o obveznim odnosima postoji mogućnost opoziva darovanja, uz ostalo i zbog grube neharnosti (prije) odnosno zbog grube nezahvalnosti (danas). I prije i danas taj je opoziv bio moguć zbog činjenja djela kažnjivoga prema kaznenim propisima, bez potrebe da netko bude osuđen i za to kazneno djelo. Vrijedanje je bilo kažnjivo i prije kao i danas.

S obzirom na veliku vrijednost predmeta spora, gotovo 4.000.000 kuna, i troškovi postupka bit će veliki, a oni padaju na teret onoga tko postupak izgubi, što znači znatan dodatni teret. U sudskoj praksi nema mnogo odluka koje bi mogle poslužiti kao pokazatelj za takve slučajeve, što znači da će odluka biti i određena smjernica za druge slične slučajeve.

No, prava je šteta što nisu iskorištene mogućnosti izvansudskoga dogovora (pa i medijacije, koja se sve više rabi za rješavanje sporova, po uzoru na stranu praksu), ali i što je potrošeno mnogo vremena na postupak u Splitu, u kojemu su se očito mogle utvrditi činjenice koje bi možda otklonile uzroke tog postupka.

Ključno je, naime, je li u Šport tipu bilo novca koji se trebao, a nije se isplatio ulagačima. Također je važno znati i koje su prednosti i mane ortaštva, s jedne strane, i tajnih članova društva, s druge strane. Pojednostavljeno, makar se i jedan i drugi odnos temelje u pravilu na velikom međusobnom povjerenju, ortaštvo je ipak elastičniji oblik koji omogućava dosta jednostavno i učinkovito, uz ostalo, i isključenje nekog od ortaka. Međutim, najvažnije je da su i jedno i drugo poslovni pothvati u kojima postoji i poslovni rizik od propasti – što znači da se može ostati bez uloženoga, a kod ortaštva (a ne kod tajnoga, komanditnog društva) može doći do toga da se i od ostale svoje imovine moraju vraćati zajednički dugovi i vraćati ulozi.