Stoljeća civilizacije nisu ništa promijenila, moć i rat i dalje, i na početku 21. stoljeća, bezobzirno provode nasilje nad prirodom, društvom i čovjekom. Bit je ista, mijenjaju se tek metode i oružja, danas supltnija i razornija nego ikad. Novalić pokušava dokazati tu tezu, a prije svega upozoriti na agresivnost i licemjerje moćnih nacionalnih i nadnacionalnih subjekata koji otvoreno ili prikriveno nareduju ili toleriraju podčinjavanje, dominaciju i ratnu destrukciju. Sredstva podčinjavanja su tehnologija, ekonomija ili oružje.
Moć je, kaže Novalić, od prvobitne zajednice do danas trajno obilježje ljudskog društva, a pojavljuje se u političkom, ekonomskom, tehnokratnom, vojnom, kulturnom, ideološkom, medijskom, simboličnom obliku. Čovjeku su, kao prirodnom biću, agresivnost i intuitivna regulacija ponašanja i razvoja svojstvena prirodnim zakonima predodređene genima. Ta su obilježja neodvojiva i od njega kao društvenog bića, osobito u sukobima, borbama, podčinjavanju i dominaciji.
No, iako su antropolozi kod čimpanza otkrili određene oblike borbe za moć i vođenja rata, može se reći da se životinje bore, ali ne planiraju i ne ostvaruju njegov kaotični svijet, to je samo čovjekovo obilježje. Osobi to važno mjesto u ratu imaju i predrasude, kao svojevrsni ‘mindware’ – program oblikovanja izopačenog mišljenja i destruktivnog djelovanja u funkciji nesnošljivosti, diskriminacije i istrebljivanja Drugih.
