Home / Tvrtke i tržišta / Posao za male igrače

Posao za male igrače

Javnost je bila vrlo skeptična prema ideji vrtića za pse, optuživala je vlasnike jer ne mogu biti sa svojim psima, ali kako se u posljednjih pet godina u Hrvatskoj mijenja percepcija o kućnim ljubimcima, tako se promijenio i stav javnosti, i to nama u prilog. Posao se stoga polako, ali sigurno širi. Tržište kućnih ljubimaca, uključujući prehranu, opremu i dodatne usluge za životinje kod nas se počelo ubrzano razvijati, pa tako i vrtići za pse imaju sve veću perspektivu. No konkurenciju ne očekujem bar idućih pet godina, jer to je iscrpljujući i zahtjevan posao – ispričao nam je o zanimljivom biznisu prvog i jedinog vrtića za pse Nesi vlasnik Centra za edukaciju vlasnika pasa Neven Kovačević.

Kaže da je u sličnoj situaciji bio i kad je prvi u Hrvatskoj otvorio školu za pse, jer mu je najteže bilo to što je sam stvarao tržište. Dolaskom konkurencije, navodno, više je dolazio do izražaja, i to samo na osnovi preporuka vlasnika pasa.

Za razliku od privatnih dječjih vrtića, koji u prosjeku stoje oko 1.200 kuna na mjesec, boravak psa u Gračanima pet dana u tjednu Kovačević naplaćuje 2.000 kuna na mjesec. Za tu cijenu, kaže, pas je u rukama stručnog osoblja koje ga tretira kao svojega, a vlasnik dobiva socijaliziranog psa kojemu je uvelike poboljšana kvaliteta života.

  • Vrtić za pse u početku je bio ekskluziva za imućnije vlasnike, ali kako se mijenjala svijest o kućnim ljubimcima, tako su u međuvremenu naši stalni klijenti, osim tajkuna, postali i studenti i umirovljenici. Nismo hotel, ne čuvamo pse tijekom godišnjih odmora jer trošimo pet puta više energije na jednog psa izvana nego na pet svojih stalnih koji su na dnevnoj njezi. Psi u vrtiću mogu boraviti dva, tri ili pet puta na tjedan. Sat boravka inače stoji 140 kuna, a mjesečna je cijena petodnevog boravka tijekom tjedna 2.000 kuna. Švjesni smo da je ta cijena viša i od one u privatnim dječjim vrtićima, ali vrtićke ‘tete’ možete naći svugdje, ali ne i školovane instrukture za pse. Osim toga, država uglavnom dodatno subvencionira privatne dječje vrtiće. Ako još uzmete u obzir koliko biste platili taksi da odvezete i dovezete psa, onda dnevna cijena od 140 kuna nije visoka, pogotovo gledate li na kvalitetu usluge pružene psu – smatra Kovačević.

Po pse instruktori dolaze k vlasniku između sedam i devet sati ujutro, nakon čega ih vode u šetnju ili na kraći izlet. Između 11 i 14 sati psi se odmaraju, pa ponovno idu u jednu dulju ili više kraćih šetnji, da bi ih između 16 i 18 sati instruktori razvozili kući. Neki stalni psi, kaže Kovačević, već unaprijed znaju i redoslijed izlaska iz automobila. Grupiraju ih prema kategorijama, jer u vrtiću ima od štencara starih nekoliko mjeseci do pasa starijih od deset godina. Svaki od njih zahtijeva poseban tretman i u obzir se uzima njihovo pojedinačno zdravstveno stanje kao i karakterne osobine prema kojima se uglavnom grupiraju. U cijenu boravka hrana uglavnom nije uključena, osim ako je riječ o štencima, koji zahtijevaju poseban način njege.

Vrtić je prije šest godina počeo raditi s četiri stalne psa, a danas ih ondje svakodnevno boravi između 15 i 20, s tim da svaka dva mjeseca Nesi dobiva dva do tri nova kandidata koji su tri tjedna na pokusnom roku. Nakon toga, vlasnik može primijetiti razlike u ponašanju psa i poslušnosti, pa se uglavnom odlučuje na daljnju suradnju, najčešće svih pet dana u tjednu tijekom cijeloga psećega životnog vijeka.

  • Možemo izaći na kraj s psom bilo kakva karaktera, a na vlasniku je kako će se prema svojem ljubimcu ponašati kod kuće. Nikad ne odbijamo pse, već samo njihove vlasnike – napominje Kovačević.

Naglasio je da u posljednjih godinu dana primjećuje financijsku promjenu, da je napokon, uspoređujući troškove poslovanja i dobiti, na nuli, a ove godine očekuje i neki profit. Nedavno se preselio u novi prostor u Gračanima, koji mu omogućava veći kapacitet i vanjski prostor za boravak pasa.

Vlasnici daju pse u vrtić najčešće da bi poboljšali kvalitetu njihova života, a najmanje, kaže Kovačević, zato što se o njima sami ne žele ili ne stignu brinuti. Optimističan je o razvoju novih vrtića za pse, ali smatra da to nije posao za megalomane koji bi otvarali vrtić po cijeloj državi i zaradivali milijun kuna na godinu.

  • Pas je postao luksuz, ali ako nekoliko puta na godinu mijenjamo mobitele, ne vidim razloga zašto ne bismo mogli izdvojiti novac za dnevnu njegu kućnog ljubimca. Vodimo pasji život, jer ritam rada podređujemo njihovim potrebama. To nije biznis na kojem se može mnogo zaraditi, ali se može dobro i kvalitetno živjeti.