Još jedno, tko zna koje po redu, naivno, sladunja-vo, dosadno, šablonsko luptanje o ljubavi, teš- kim životnim odlukama, vezama itd. Priča Posljednjeg poljupca više je nego izlizana i, na kraju krajeva, čovjek se mora pitati koja je točno svrha tih filmova? Što žele pokazati? Što žele poručiti prepićivanjem jedne te iste idealske američke veze koju je veći dio razvijenog svijeta prihvatio kao svoju? Mnogi će mladi parovi probijeti noći promišljajući šire implikacije ovog ostvarenja; mnoge će žene iskoristiti niz rečenica i štosova iz filmsa s istom serioznosću s kojom su iskorištene u filmu.
Zach Braff bezvezna je faca, tip koji se s 29 godi- na osjeća nespremnim za brak i očinstvo, a zatim je tako romantičan u posljednjem dijelu filmsa da biste i vi u stolcu jednostavno poželjeli provesti ostatak života s njim iako je upravo sa strane isprobao svježu studenticu. Čovjek ima 30 godina i nije spreman?! Ostali njegovi prijatelji, jer narav- no da su tu ‘ostali prijatelji’ prema američkoj re- cepturi, što su puta preživakane natuknice od liko- va; njihovi odnosi sa ženama tek su skice, a dija- lozi banalni. Što jedan bard Tom Wilkinson ondje radi, nikad neće biti jasno. Samo jedna njegova faca vrijedi pet puta više od cijelog ostvarenja.
