Treba znati procijeniti što će nekog potaknuti na bolji rad, kaže Nenad Grgec, predsjednik Uprave tvornice ‘Lola Ribar’. U pravilu to znači dobivanje raznih dodatnih pogodnosti, ali i nimalo lak zadatak prilagodbe na novu radnu sredinu, nove i nepoznate suradnike te brzog dokazivanja. S takvim se problemima susrelo i Nenad Grgec, novi predsjednik Uprave karlovačke tvornice ‘Lola Ribar’, koji je nedavno promijenio radnu sredinu. Grgec je na funkciju u ‘Loli Ribaru’ došao prije desetak dana, nakon što je nekoliko godina radio u slovenskoj tvornici Tosami u Domžalama. Ističe da mu je najveći problem nepoznavanje radne okoline, jer iako se obje kompanije bave proizvodnjom sanitetskog materijala, dok je radio u Tosami s kolegama iz Lola Ribar nije se imao prilike previše susretati. Stoga je Grgec upravo u fazi upoznavanja zaposlenika, posebice onih u proizvodnji, i prilagođavanja radnoj sredini.
- Tajna najbolje prilagodbe novom timu jest u – srdačnosti. I radnicima je, poput direktora koji je došao na novo radno mjesto, podjednako neugodno jer ne poznaju novog šefa i ne znaju što ih očekuje. Neki menadžeri misle da je najbolje biti strog i da je uspjeh postignut kad se među zaposlenicima ne čuje ni muha, ali iz iskustva znam da to nije dobro. Prvi kontakt sa zaposlenima mora biti srdačan, i to sa svima, od onih u proizvodnji do vrhunskih menadžera. Kad sam došao u tvornicu ‘Lola Ribar’, moj je prvi potez bio sastanak i razgovor s predstavnicima radnika – kaže predsjednik Uprave ‘Lole Ribara’.
U tim prvim danima prilagodbe, osim srdačnosti i razgovora sa sindikatima, vrlo je važno pokazati zaposlenima da ih se poštujte. – Menadžeri često na posao dolaze znatno poslije radnika i ne shvaćaju da oni to katkad doživljavaju kao nepoštovanje. Da bih pokazao da sam drukčiji, na posao dolazim prije sedam utjeho, istodobno s radnicima u proizvodnji. Ne bi bilo u redu da na posao dođem poslije devet utjeho, jer moram biti primjer i uzor ostalima u kompaniji. Točnije, dolazim prvi i odlazim poslije – kaže Grgec.
