Koliko je realno očekivati da vam posao donese dobit, ovisi uvelike o vama – o tome što želite postići, koji će vas iznos dobiti usrećiti, što vam je potrebno da biste ostvarili svoje želje.
Punih sedam godina zaposlena sam u tvrtki za pružanje usluga kao vanjski suradnik (recimo da je riječ o oglašavanju). Studiram engleski jezik i taj mi posao itekako još treba da završim studij. Prije dvije tri godine dobili smo novu šeficu, neiskusnu, neažurnu i nedosljednu u izjavama, što je počelo stvarati velike probleme. Svakomu od nas za iste zadatke daje drugačije upute, što rezultira svačim, samo ne dobrim. Kad joj kažemo da je ona tako rekla, ona porekne i kaže da nije istina. I tako u krug! Znanje joj nije jača strana (nekoliko sam je puta uspjela uhvatiti u neznanju). A s obzirom na to da je po položaju iznad mene, mislim da me planira izgurati.
Zbog svega toga razmišljam o pokretanju svog posla, jer imam i obrazovanje i znanje i iskustvo. Iskreno, pomalo me strah, ali se istodobno neopisivo radujem jer ću moći sve svoje ideje realizirati i biti sama svoj autoritet. Moja bi usluga davala mnogo više, a time i stajala više, pa me strah da neću privući dovoljno ljudi i da će mi posao propasti. Iako je za uslugu desetak ljudi pokazalo zanimanje, zbog cijene bi možda mogli odustati. Grad je malen, a i plaće nisu bogzna što. Koliko je realno očekivati da privatni posao počne ostvarivati dobit? I kako znati da idem dobrim putem?
Posao znate, imate iskustva i dokazali ste se, imate čak i potencijalne klijente koji bi rado s vama krenuli u posao. Svakako sam, svojom voljom, otidite iz sredine u kojoj energiju trošite na čuvanje nečijih leda i pokušaje da pravednost i kvaliteta budu dio vašega poslovnog okruženja. I pritom nemojte gledati na tu situaciju kao da vas je ta osoba istjeralo. Naravno, hrabrost je potrebna, no to prvenstveno znači da nema mjesta za – strah. Do sada vas je ‘strah’ sprečavao da idete dalje. Oduprite mu se na vrlo jednostavan način – vjerom u sebe.
I sama sam prošla slično iskustvo i nisam se dala smesti, iako je vrijeme bilo sve samo ne povoljno (kraj rata, novi sustav, nelikvidnost, mlada industrija u kojoj sam samostalno počela svoj poduzetnički posao…). Kao samohrana majka, bez uštedevine, otišla sam se u uzburkane vode privatnog poduzetništva i nije mi baš bilo svejedno, ali više jednostavno nisam željela biti nečiji otirac, a tada je motivacija nevjerojatno jaka. Odluka koju sam donijela da pokrenem vlastiti posao nevjerojatnim je spletom okolnosti, koje sam prepoznala kao podršku, bila daljnji poticaj. Vjerovala sam u čuda i čuda su se dogadala. Hoću li naplatiti veliki dug od klijenta? Hoću li osvojiti novi natječaj? Hoću li imati dovoljno da pokrijem sve fiksne troškove i osiguram život sebi i svom djetetu? Vjerovati da će sve biti u redu nekome može izgledati naivno, ali to je izvor snage, nadahnuća, samopouzdanja i motivacije, koji su nužni za uspjeh.