Rudarske dionice na vrhu svjetskih burzi

Prošla je godina bila jedna od najboljih u povijesti za dionice rudarskih tvrtki na svjetskim tržištima. Potaknute prije svega skokovitim cijenama metala na svjetskom tržištu (prije svega nikla, bakra i cinka), te su tvrtke povećale dodanu vrijednost i donijele mnogo radosti svojim dioničarima. S druge strane, potražnja iz Azije, poglavito Kine, nije se smanjivala, a prognoze govore da će tako biti i ove godine. Veliki infrastrukturni projekti koji će se ove godine ostvariti na azijskom kontinentu i iskorištavanje velike količine bakra u informatičkoj i telekomunikacijskoj industriji glavni su jamci da će rudarske dionice imati još jednu dobru godinu. Osim ta dva čimbenika, nije nevažno spomenuti ni sve slabiji dolar, koji također odgovara rudarskim tvrtkama. Prošlu je godinu najbolje iskoristila Xstrata, čije su dionice udvostručile vrijednost na Londonskoj burzi, ali nimalo nisu zaostajali ni sektorski konkurenti poput BHP Billitona (72 posto) ili Antofagaste (59 posto).

Tako, primjerice, analitičari časopisa Fortune sjajnu godinu predviđaju dionicama iz rudarskog sektora. Među deset dionica koje najviše obećavaju svrstali su JoyGlobal, koji proizvodi opremu za rudnike, a čije su se dionice s pet dolara u siječnju prošle godine povećale na 70 dolara u prosincu. Uz povećanje cijene ugljena i roba, analitičari smatraju da će Joy svoj pravi proboj ostvariti na kineskom tržištu.

Čak i oni nešto manje optimistični o ‘rudarima’ imaju i više nego dobro mišljenje. Tako Marc Faber, koji je uspješno predvidio slom 1987., kao i uzlet cijene metala 2001., očekuje pad na svjetskim tržištima, ali rudarskim tvrtkama lijepi etiketu ‘kupiti’. Faber je, bez obzira na drugačije raspoloženje ulagača, i dalje veliki poklonik dionica prirodnih bogatstava uvjeren da optimizam na dugi rok opravdava dobar odnos (bolje rečeno, nesrazmjera) ponude i potražnje. Zanimljivo je da su na tragu njegova optimizma dionice potonjega sektora početkom siječnja bilježile vidljiv rast cijene makar se pad na tržištu metala nastavio i početkom prošlog tjedna spustivši, primjerice, cijenu zlata ispod 610 dolara po unci (najniže od početka studenoga prošle godine).

Visoke cijene ruda, plemenitih metala i drugih mineralnih sirovina natjerale su vodeće tvrtke na pravu zlatnu groznicu, koje će stoga na istraživanje nalazišta i kopanje ove godine potrošiti i više od 50 milijardi dolara. Tako je kanadska tvrtka Ivanhoe u posao u rudama bogatoj Mongoliji od 2001. do danas uložila više od 400 milijuna dolara. Iskopava se zlato i bakar, uza sve veće protivljenje stanovništva i poreze kojima pritišće mongolska vlada. No tvrtke, čini se, može zaustaviti tek pad potražnje. Početak godine donio je pad cijene bakra, ali drugi se metali i dalje dobro drže.

Cijena bakra se, primjerice, početkom siječnja spustila ispod 6.000 dolara po toni (na najnižu razinu od travnja prošle godine), posrnuvši pred pritiskom prodavatelja čiju je aktivnost isprovocirao kontinuirani rast zaliha (udvostručenih u proteklih 12 mjeseci), signalizirajući tako kraj neravnoteže između svjetske ponude i potražnje, što podatak da se cijena bakra u odnosu na svibanjsku – najvišu do sada – smanjila za čak trećinu, povukavši pritom i dionice najvećih rudarskih tvrtki, zapravo čini sasvim logičnim. A pridodamo li tome i najnoviji udar na likvidnost koji su izvršile kineske monetarne vlasti (povećanjem stope obvezne rezerve s devet na 9,5 posto) i neočekivano rigidne stavove američkoga FED-a, koji još ne razmišlja o početku silaznoga ciklusa ključnih kamatnih stopa, pesimizam ulagača dobiva sasvim jasne obrise.

Ipak, sektor je i dalje vruć, što najbolje dokazuje nedavna azijsko-australska pogodba. Najveći azijski proizvođač čelika Nippon Steel i JFE Holdings pristali su potkraj prošle godine na 9,5-postotno povećanje cijene sirovina s najvećom brazilskom rudarskom korporacijom Companhiom Vale do Rio Doce zbog rasta potražnje u Kini. Kina, četvrta svjetska gospodarska sila, napreže se da bi napravila okret u svjetskoj proizvodnji čelika tako što njezini proizvođači kupuju, ali i proizvode sve više i više metala i ugljena. Kineski Baosteel Group prošli je tjedan odredio cijenu s brazilskom tvrtkom pa je Kina tako prvi put u povijesti utjecala na povećanje cijene sirovina na svim svjetskim tržištima.

Vrući rudarski sektor donio je i jedno od najvećih prošlogodišnjih preuzimanja. Američka je rudarska tvrtka Freeport-McMoRan Cooper&Gold Inc. potkraj studenoga prošle godine preuzela mnogo veću konkurentsku kompaniju Phelps Dodge Corp. za 25,9 milijardi dolara u gotovini i dionicama da bi stvorila najveću svjetsku tvrtku za proizvodnju bakra izlistanu na burzi. Udružena tvrtka tako će ove godine proizvesti 1,4 milijuna tona bakra i 48 tona zlata, dok će ukupne zalihe biti 34 milijuna tona bakra i 1,162 tona zlata. Spajanje tih dviju tvrtki posljednje je u nizu multimilijunskih preuzimanja u svjetskoj rudarskoj industriji.

S obzirom na to da je cink prošle godine povećao vrijednost čak 156 posto, logično je da je tendencija u sektoru – konsolidacija. Tako su australijska rudarska tvrtka Zinifex i belgijski Umicore odlučili spojiti svoja postrojenja, čime će nastati najveći svjetski proizvođač cinka, s 10-postotnim udjelom na svjetskom tržištu. Spajanje dviju tvrtki odnosi se isključivo na poslovanje s cinkom.

Ipak, u siječnju je među rudarskim tvrtkama došlo do nešto rasprostranjenijega pada, što i nije iznenađenje s obzirom na snažan intenzitet rasta potkraj prošle godine. Ovaj su put za pad zaslužni i analitičari Credit Suisse, koji su, potaknuti rastom izvoza iz Azije, objavili spuštanje ocjene za europsku industriju čelika, prijepišući joj ocjenu ‘underweight’. Autori izvješća, pozivajući se, među ostalim, na podatak da je Kina, koja trenutačno proizvodi više čelika od Japana, SAD-a i Rusije zajedno, samo u prvih 11 mjeseci prošle godine udvostručila izvoz čelika, predviđaju slabije poslovne rezultate za europske suparnike u ovoj godini. Unatoč tomu većina analitičara ove godine predviđa daljnje povećanje cijena dionica rudarskog sektora.

Hrvatska je prošle godine zauzela peto mjesto u vanjskotrgovinskoj razmjeni Crne Gore, što je pomak za pet stuba u odnosu na 2005., ali za daljnje unaprijeđenje gospodarskih odnosa potrebna je, osim trgovine, koja je dominantan oblik ekonomske suradnje između dviju država, i investicijska suradnja, poglavito u području infrastrukturnoga povezivanja i turizma. To je ocjena privrednika i predstavnika Privredne komore Crne Gore i Gospodarske komore Hrvatske koji su potkraj prošlog tjedna u Podgorici, uz nazočnost hrvatskog premijera Iva Sanadera i crnogorskoga Željka Šturanovića, potpisali Sporazum o suradnji. Tijekom prvoga službenog posjeta Crnoj Gori jednoga hrvatskog premijera od osamostaljenja dviju država Ivo Sanader otvorio je Veloposlanstvo Hrvatske, 11. diplomatsko predstavljanje u Podgorici nakon proglasištenja neovisnosti, a u njegovoj je pratnji doputovali su brojni direktori hrvatskih tvrtki.

Prema službenim podacima za 2005., na svaki euro koji Crna Gora izveze u Hrvatsku statistika bilježi deset eura uvoza. Tako je uvoz iz Hrvatske u toj godini bio 66,13 milijuna eura, a izvoz svega 6,6 milijuna. Predsjednik Privredne komore Crne Gore Vladimir Vukmirović rekao je pri potpisivanju Sporazuma da se robna razmjena između dviju država za prvih deset mjeseci prošle godine povećala 20 posto u odnosu na cijelu 2005.

Najveći dio cjelokupnog izvoza u Hrvatsku čine vina agrokombinata Plantaže, koja su crnogorski brand zastupljen na gotovo svim europskim tržištima. U crnogorskim se medijima u nekoliko navrata spekuliralo da je među brojnim tvrtkama i Badel zainteresiran za kupnju Plantaže, čija se privatizacija planira u 2008.

Brojni hrvatski proizvodi, od prehrambenih do duhanskih, zastupljeni su u Crnoj Gori bilo preko svojih predstavništava ili zastupnika i izvrsno prolaze na tržištu. Tako je nakon sastanka privrednika dviju država glavni izvršni direktor Tvorine duhana Rovinj Davor Tomašković novinarima priopćio da marka cigarete Ronhill drži 20 posto prometa duhana u Crnoj Gori, što je i jedan od razloga zbog kojega će otvoriti svoje predstavljanje u Podgorici. To je inače jedini javnosti poznat konkretan potez nakon sastanka predstavnika dviju komora i privrednika.

Najzanimljivijim projektom gospodarstveni dviju država smatraju gradnju jadranskojonske ceste, koja bi se protezala od Dubrovnika prema Crnoj Gori te dalje prema Albaniji. No u crnogorskoj se javnosti posljednje dvije godine osjeća određeni strah da od toga projekta neće biti ništa jer je, naime, pitanje ima li Dubrovnik uopće interes za povezivanje s Crnom Gorom s obzirom na to da bi dobra prometna komunikacija mogla značiti i odvlačenje dijela turista prema jeftinijem istočnom susjedu.

Međutim, predsjednik Hrvatske gospodarske komore Nada Vidošević ustvrdio je da nema govora o razvoju dubrovačkoga turizma ne uključuje li se Bokokotorski zaljev i Budva. Tijekom razgovora spomenute su brojne mogućnosti privredne suradnje na mnogim područjima, primjerice u drvnoj industriji, bankarstvu, upravljanju vodama i energetici, koja može biti posebno zanimljiva hrvatskim ulagačima i privrednicima jer Crna Gora u skoroj budućnosti planira graditi 70-ak mini elektrana.