Home / Biznis i politika / Demokracija je morala izaći kao izborni pobjednik

Demokracija je morala izaći kao izborni pobjednik

Morala je pobijediti demokracija. U suprotnom u Bruxellesu, a ni u Washingtonu ne bi znali kako dalje voditi politiku prema državama koje su stavili u okvir Zapadnoga Balkana. Pojedina demokracije nije, međutim, osigurana u glavama srpskih birača ni u programima srpske političke elite, nego statistikom i njezinim interpretacijama. Tako je za europske potrebe prigodno podijeljena četnička ideologija. A to je ideologija koja u svojoj biti sadrži ekspanzionističku državnu politiku i izravno je proizvela većinu zala u ovoj regiji u proteklih stotinu godina, uključujući i posljednji rat. No danas je europski podijeljena na nedemokratsku i demokratsku četničku orijentaciju. Antieuropska je kad je zastupaju Nikolićevi radikali, sljedbenici haškog pritvorenika i četničkog vojvode Vojislava Šešelja ili socijalisti, sljedbenici bivšeg haškog pritvorenika Slobodana Miloševića. No kad tu istu ideologiju zastupaju Koštunićin demokrati, uključujući i njegova bliskog suradnika, ministra i novoustolicičenog četničkog vojvodu Velimira Ilića, kad uz podršku deklariranog četnika Bore Ćorbe i četničke folk-maskote Cece Ražnjatović krenu u izborno finale sa ‘Sprem’te se, sprem’te, četnici’, to je prema aktualnoj europskoj klasifikaciji demokratska i proeuropska orijentacija.

Dakle, novim izborima ništa se bitno nije promijenilo ni u Srbiji ni u Bruxellesu. Srbija nije spoznala, a EU ne želi vidjeti. Kakvo se ponašanje te nove-stare Srbije može očekivati u ovoj politički vrlo izazovnoj godini i kakav je u tome položaj Hrvatske?

Kratkoročno nikakvih ozbiljnih potresa u odnosima Hrvatske i Srbije ne bi trebalo biti. Ne očekuje se da Koštunica kao mogući premijer, a sasvim sigurno koalicijski partner u budućoj vladi, u pratnji Bore Ćorbe krene u oružani pohod na Hrvatsku. Naprotiv, osnovna aktivnost te nove srpske vlade bit će vrlo mirnodska – mnogo će trgovati. Najprije će trgovati međusobno, a zajedno s EU u vezi sa sastavljanjem vlade. Trgovat će i politički i gospodarski. U tom gospodarskom dijelu ‘trgovine’ hrvatski bi poslovni ljudi mogli i poboljšati svoje poslovanje sa Srbijom. Upućeni kažu da je Srbija i dosad bila dosta otvorena prema hrvatskim poslovnim ljudima i ulaganjima, otvorenija nego Hrvatska prema srpskim. Uz europske poticaje razvoju gospodarskih veza i hrvatsko će se gospodarstvo vjerojatno više otvarati prema Srbiji. I to bi mogao biti onaj uspješniji dio susjedskih odnosa.

No kad je riječ o političkoj trgovini, noj hrvatska politička elita nije vična i nije dorasla svojim srpskim kolegama. Srpska politika za svaki svoj ustupak na međunarodnom planu nastoji i uspijeva dobiti protuustupak, pri tome se vješto koristeći strahom Bruxellesa i Washingtona od (Šešelj-Nikolićevih) radikala. Hrvatska je politika spremna na svaki ustupak, bez naknade, nadajući se ulasku u EU. Nova će srpska vlada nastojati maksimalno naplatiti gubitak već izgubljenog Kosova. Pritom joj cijenu može dići i ojačala Putinova Rusija. Nije realno očekivati da će gubitak Kosova u ovoj fazi naplatiti izravnim povezivanjem s Republikom Srpskom, ali će ona ostati nepunom entitet i nakon ustavnih promjena u BiH. Srpske frustracije zbog gubitka Kosova nastojat će politički naplatiti (i) preko Hrvatske. Zato je uz već postignutu trajnu amnestiju za ratne zločine bivšega jugoslavenskog vojnog i političkog vrha, ideologa SANU-a, koji su i danas glavni stratezi srpske politike, realno očekivati popuštanje Bruxellesa u zahtjevima za uhićenje Mladića, zaborav Karadžića i drugih ‘nedostupnih’ optuženika i istodobni pritisak na Hrvatsku da tuži i sudi za ratne zločine sukladno beogradskim interpretacijama rata. To je pouzdan put u proizvodnju novih frustracija u Hrvatskoj, na koje hrvatska politička elita nema odgovor, kao što nema stav niti se usuđuje razmišljati o budućem uređenju BiH koje bi zaštitilo prava Hrvata i osiguralo stabilno susjedstvo. Gomilanje političkih frustracija na neraščišćenoj prošlosti dugoročno je uvijek poticalo sukob na ovim prostorima. A dobri gospodarstvenici, koji prepoznaju i štite interese vlastite tvrtke, ne mogu biti nadomjestak za loše političare koji ne prepoznaju i ne štite interese vlastite države.