Razgovarali smo s članom Uprave ICF Investa Igorom Noršićem o očekivanjima na tržištu fondova. – Rezultati poslovanja otvorenih fondova još upućuju na njihov razvoj. Hoće li se takav trend nastaviti i ove godine? – Otvoreni investicijski fondovi već dvije i pol godine bilježe ne samo rast imovine nego i iznimno visoke prinose. Za prošlu je godinu bilo karakteristično veliko povećanje imovine u uravnoteženim i dioničkim fondovima, čija je imovina premašila vrijednost imovine cijelo vrijeme vodećih novčanih fondova. Na taj način došli smo do rasporeda imovine uobičajenog u svijetu. U novčane fondove tako najviše ulažu korporativni klijenti, a udjel obvezničkih u ukupnoj imovini investicijskih fondova na razinama je kao na Zapadu. Imovina u fondovima povećava će se, ali bojim se da prinosi zabilježeni u posljednje dvije i pol godine nisu održivi na dulji rok. Ako ove godine uspijemo dostići dvoznamenkasti rast tržišta, bit ću zadovoljan.
-
Koji su uzroci takve promjene u razmišljanju ulagača? – U prvome redu prinose fondova, za razliku od štednje, svako ulaganje nosi stopu rizika. Zato onaj tko ulaže na tržište kapitala mora definirati osobnu razinu prihvatljivog rizika i znati da ulaganje u dionice, izravno ili preko fondova, ipak nije ulaganje na kratki rok, kao što se, s obzirom na prinose, moglo zaključiti u posljednje dvije godine.
-
Kakva su očekivanja na tržištu sljedeće godine? – U travnju će se vidjeti financijska izvješća, a očekuje se veći dio tvrtki s pozitivnim rezultatima. Rasta će biti, ali umjerenijim stopama. Smatram da će se sljedeće godine mnogo više pozornosti posvećivati načinu upravljanja kompanijama, procjeni sposobnosti menadžmenta i financijskim izvješćima. Također smatram da će se iskristalizirati kompanije kojima je burza nužno zlo i one koje burzu vide kao izvor financiranja svog poslovanja. Kompanije samo svojim ponašanjem mogu privući investitore i zato izravno mogu utjecati na to da im dionica bude atraktivna.
-
Ima li procjena o tome koliko je stranih, a koliko domaćih ulagača na tržištu, pa tako i u fondovima, a u smislu mogućeg sloma tržišta i odljeva kapitala? – Konkretnih podataka o udjelu stranih i domaćih ulagača nema, no zna se da kod nas ima mnogo više domaćih ulagača nego što je to slučaj na drugim brzorastućim tržištima, poput onih u Latinskoj Americi, Kini, Indiji, Tajvanu, Južnoj Africi… To je važno, jer ako dođe do korekcije tržišta, manje ćemo biti pogodniji nego ta tržišta. Slična je situacija videna za vrijeme ruske krize potkraj devedesetih godina, kad smo mi iz istih razloga bili gotovo poštedeni takvih pritiska i odljeva kapitala.
