Home / Tvrtke i tržišta / Piše: mr. sc. Ratka Jurković, www.svanconsulting.com

Piše: mr. sc. Ratka Jurković, www.svanconsulting.com

Prošli je tjedan u devedesetoj godini umro Rudolf August Oetker, jedan od najvećih europskih biznismena. U svojoj dugoj karijeri razvio je do svjetske razine tvrtku Dr. Oetker, koju je davne 1891. godine osnovao njegov djed dr. August Oetker. Iako je bio jedan od najbogatijih ljudi u Njemačkoj, život Rudolfa Augusta Oetkera nije bio uvijek posut ružama. Rođen 1916. godine, u jeku Prvoga svjetskog rata, bilo mu je svega šest mjeseci kad mu je otac poginuo na bojištu kod Verdena. Odrasta u godinama između dva rata, u vrijeme velike recesije, kad nije bilo lako ni onima koji su imali vlastite tvrtke i koje su smatrali bogatašima. No, kompaniju Dr. Oetker uvijek je odlikovao smisao za mudro ulaganje u marketing i osjećaj za tržište.

Imao ga je i osnivač tvrtke, dr. August Oetker, apotekar u njemačkom gradiću Bielfeldu, koji je svoj prvi izum, prašak za pecivo Backin, prodavao zahtjevnim njemačkim domaćicama. Na omotu, uz etiketu Dr. Oetker, tiskao je recepte s kojima se mogao iskušati njegov prašak, a potom ih objavio i u poznatoj knjizi recepta. Koliko je bio uspješan, govori i podatak da je Dr. Oetkerova knjiga recepta druga najprodavanija knjiga u Njemačkoj iza Biblije!

Osim toga, visoku kvalitetu i pouzdanost svog Backina, ‘dovoljnog za jedan kilogram brašna’ i ‘pouzdano djelotvoranoga’, redovito je oglašavao u novinama. Samo devet godina nakon svog pronalaska, otvorio je i prvu tvornicu na njemačkom tlu te počeo prodavati proizvode Dr. Oetker s poznatim logotipom ženske glave na crvenoj podlozi. Uz to je, u suradnji s njemačkim domaćicama, otvorio i prvu pokusnu kuhinju, u kojoj su se Dr. Oetkerovi proizvodi rigorozno testirali.

Ubrzo je proširio paletu proizvoda na želatinu, gustin, smjesu za palačinke, sladoled u prahu i desertne umake. A već 1908. godine otvorio je prvu podružnicu u Beču. Međutim, Prvi svjetski rat 1914. godine i pogibija sina Rudolfa pokvarili su planove o daljnjem rastu. Shravan gubitkom, i August umire samo dvije godine poslije. Rudolfova udovica Ida udala se za Richarda Kaselowskog, prijatelja obitelji i sposobnog poduzetnika koji je preuzeo kormilo nad tvrtkom. Pod njegovim vodstvom Dr. Oetker se počinje širiti na druga europska tržišta, u Nizozemsku, Belgiju, Luksemburg, Dansku, Norvešku i Italiju. Do 1920. godine tvrtka je zapošljavala 600 radnika i proizvodila 300 milijuna Dr. Oetkerovih proizvoda. Kaselowsky je bio vrlo domišljat u marke tinškim kampanjama, njegova ideja su 20-minutne reklame u kinima i promo-kamion koji je vukao veliku zdjelu s logom Dr. Oetker di ljem Njemačke. Nastavio je i sa stvaranjem novih proizvoda, ali i tiskanjem recepta te savjetima za bolje kuhanje.

U hiperinflaciji 1920-ih godina mnoge nje mačke obitelji su osiromašile, pa se i Dr. Oetker prilagodava vremenu svojim receptima nudeći savjete kako uz malo jeftinih sa stojaka pridobiti dobre obroke. Tridesetih godina Njemačku potresa golema nezaposlene nost, uz političke i socijalne nemire, koji su na vlast doveli Adolfa Hitlera. Slijedi Drugi svjetski rat u kojemu obitelj opet broji žrtve. U bombardiranju 1944. godine stradali su Kaselowsky, njegova supruga Ida i dvije kćeri.

No, iz vremena nacističke vladavine pro vlaći se i crna mrlja na obitelji Oetker. Naime, Richard Kaselowsky bio je simpatizer nacista i prijatelj Heinricha Himmlera. Pripadao je i krugu industrijalaca i poslovnih ljudi koji su financirali Hitlerov plan istrebljenja Židova i izvukao profit od tzv. arijanizacije Trećeg Reicha. Iako se zbog zatvaranja Oetkerova arhiva ne zna je li Kaselowsky bio pravi simpatizer nacista ili samo poslovni oportunist, to ipak ostaje jednom od neslavnih epizoda u povijesti njemačkih industrijalaca.

Rudolf August Oetker jedini je nakon pogibje majke i očuha mogao preuzeti kormilo. I danas se svi Dr. Oetkerovi recepti pomno iskušavaju u kuhanjima tvrtke, što je praksa koju je prije stotinu godina utemeljio osnivač tvrtke. Iako je tek 1941. godine počeo kao pripravnik i bez formalnoga poslovnog obrazovanja (sa srednjoškolskim obrazovanjem radio je u banci), krenuo je s poslijeratnom obnovom tvrtke. Usprkos ratnim razaranjima, robna marka i zaštitni znak Dr. Oetker ostali su jaki u svijesti mnogih njemačkih domaćica, pa potražnja za proizvodima Dr. Oetker raste tijekom reforme valute 1948. godine. Zlatne 50-e donijele su novi procvat tvrtke. Tada je osnovano petnaest novih međunarodnih podružnica i proizvodnih tvrtki, a poslovanje prošireno na zamrznutu hranu, kao što su razni deserti, sladoledi i crème fraîche. Već 60-ih godina otvorio je svoju podružnicu i u Kanadi, koja je od uvoznika Dr. Oetkerovih proizvoda 90-ih akvizicijama kanadskih tvornica hrane postala i veliki proizvođač na kanadskom tržištu.

No, Rudolf August tih godina širi poslovanje tvrtke i na druge djelatnosti. Početkom 50-ih znatno povećava udjel u brodarskoj tvrtki Hamburg-Südamerikanische Dampfschiffahrts AG, ili skraćeno Hamburg Süd, u kojoj je obitelj Oetker imala manji udjel još od 1934. godine. Kredit za obnovu njemačkoga gospodarstva pomogao je Rudolfu Augustu da kupi dodatne brodove te pripoji i tvrtku Deutsche Levante Linie. Za samo nekoliko godina prerastao je svoje konkurente na brodarskom tržištu, a 1961. godine postao je jedini vlasnik tvrtke. Iako je jeftini avio prijevoz te kontejnerski brodarski prijevoz ugrozio tvrtku tijekom 70-ih godina, Hamburg Süd postao je vodeća brodarska tvrtka, sa znatnim udjelom u grupi Oetker. Posljednja veća kriza koja je pogodila taj dio tvrtke bila je 90-ih godina. Kriza u Perzijskom zaljevu, recesija u Južnoj i Sjevernoj Americi dovela je do pada brodarskih usluga i smanjenja cijena prijevoza. Kako bi konsolidirali ovaj dio svog poslovanja, odlučili su se na prodavanje brodova kojim su osnažili priljev novca u kompaniju. Dodatni udar doživjeli su financijskom krizom u Aziji i Južnoj Americi, koja je držala kompaniju u gubitku gotovo cijelo desetljeće. Usprkos tome, odlučili su se na daljnje kupovanje brodarskih tvrtki, što je 2000. godine dovelo do rasta profitabilnosti te divizije koja nosi 44 posto svih prihoda grupe Oetker.

Uz brodarski biznis, Rudolf August širi kompaniju i na industriju pića, ponajprije piva i vina, kupivši neke od poznatih robnih marki, kao što je Gorbatschow Vodka i šampanjci Sohnlein Rheingold te pivo Clausthaler i Radeberger. Uz to, ulagao je u film, luksuzne hotele širom Njemačke, Švicarske i Francuske, građevinski biznis te banke i osiguravajuća društva. Godine 1976. obitelj Oetker pogodila je još jedna velika kriza – njihov je sin Richard postao žrtvom otmice. U vremenu opasnog življenja, u kojem je val otmica pogodio neke od najmoćnijih njemačkih obitelji, Oetkerovi su gotovo dvije godine pregovarali s otmičarima ne bi li put stili njihova sina. Konačno, 1978. godine, plaćena je otkupnina od tada nevjerojatnih 21 milijun njemačkih maraka, koju je Richardov brat August predao otmičarima kako bi ga oslobodili.

Potkraj 80-ih godina Rudolf August izabrao je među svoje osmoro djece sina Augusta Oetkera i prepustio mu kormilo nad tvrtkom. Za razliku od Rudolfa, koji je tvrkom upravljao bez formalnog obrazovanja, sin August bio je školovani menadžer. Nakon završene srednje škole radio je kao pripravnik u brodarskoj tvrtki Knöehr&Burchard u Hamburgu. Sljedeće tri godine radio je u raznim brodarskim kompanijama te diplomirao na Sveučilištu u Münsteru 1972. godine. Nakon toga okušao se u vodama investicijskog bankarstva u Londonu i New Yorku, a 1979. godine pridružio se obiteljskoj tvrtki i 1981. preuzeo vodeću poziciju od oca.

Rudolf August je došao na mjesto savjetnika, smatrajući da je nakon nevjerojatnih četvrtdeset godina na čelu vrijeme da “mladi lavovi obitelji Oetker” odveđu kompaniju u 80-ih godine. Tada 65-godišnjak, Rudolf August postao je predsjednik Savjetodavnog odbora i tu je funkciju obnašao do svoje smrti.

Sin August reorganizirao je tvrtku i fokusirao je na ključna poslovanja, uveo nove proizvode te lansirao programe kojima je kompaniju učinio ‘environmentally friendly’, tj. odgovornom prema zaštiti okoliša i održivu razvoju. Organizirao je posao u četiri divizije: hrana, pod kapom dr. Augusta Oetker Na hrungsmittela, KG, zaduženog za domaće tržište, piće, brodarski prijevoz Hamburg Süd te ostale djelatnosti. Tih godina uveli su i proizvodnju žitarica te svjetski popularne linije pizza Ristorante.

Potkraj osamdesetih Oetker je zaposlio menadžera za ekološka pitanja, koji je bio zadužen za prilagodbu svih divizija poslovanju utemeljenom na zaštiti okoliša i ekološkoj osvještelenosti. Kao ekološki osvješteni vlasnik i menadžer jedne velike kompanije dobio je priznanje ‘Ekomenadžer 1995.’ od Zaklade WWF-a i njemačkog časopisa Capital. Te je godine objavljen i prvi kompanijin ekološki izvještaj.

Godine 1988. u zajedničkom potvrtu s tur skom obitelji Piyale počeo je s prodajom Dr. Oetkerovih proizvoda u Turskoj, a padom Berlinskog zida i komunističkih poredaka u Istočnoj Europi počelo je širenje kompanije na taj dio svijeta. U Istočnoj Njemačkoj tvrtka je kupila tri pivovare, u Potsdamu, Leipzigu i Dresdenu, te sagradila tvornicu zamrznute hrane u Wittenburgu. Tijekom 90-ih uspostavila je svoje podružnice u Mađarskoj i Slo vačkoj, kupila tvornicu hrane Oliwa i Rigga u Poljskoj te ugovorila još jedan joint venture u Moskvi za proizvodnju žitnih pahuljica. Međunarodni dio tvrtke Oetker International GmbH razdvojio se 1993. na dva dijela: jedan je pokrivalo Istočnu Europu i Rusiju, a drugi Zapadnu Europu i SAD.