Tvrtka Beershop imala je od 2001. na računu državne uprave preplatu PDV-a od 116 tisuća kuna. Tim se novcem koristila kao predujem za podmirivanje budućih poreznih obveza sve do prošle jeseni, kad je nastavak kompenzacije iznenada odbijen.
U mjesto da zahtijeva povrat 2001. preplaćenih 116 tisuća kuna PDV-a, tvrtka Beershop d.o.o. je taj novac ostavila na računu države upotrebljavajući ga četiri godine kao predujem za podmirivanje budućih poreznih obveza. Nakon četiri godine kompenziranja, međutim, rješenjem Porezne uprave od 3. listopada 2006. zahtjev Beershopa, uvoznika piva Gösser, za nastavak kompenziranja dospjelih poreznih obveza s preplaćenim PDV-om iznenada je odbijen. Odbijanje je obrazloženo zastarom preplaćenog PDV-a.
Obveznicima PDV-a poreznici su tako poslali nedvosmislenu poruku: novac od preplaćenog poreza nije pametno ostavljati (predugo!) na računu Ministarstva financija kao predujem za podmirjenje budućih poreznih obveza. Nakon tog rješenja obveznicima PDV-a preporučuje se da svaki put zahtijevaju fizički povrat preplaćenoga poreza kako ne bi nastupila zastara i da ne bi umjesto povrata preplaćenog poreza od Ministarstva financija ‘dobili’ dugotrajni upravni, a možda i sudski postupak.
Pitali smo Ministarstvo financija odustaju li od dosadašnjeg poticanja obveznika PDV-a da preplaćeni porez ne podižu odmah, nego da ga ostave na računu države i upotrebljavaju kao predujem za buduće obveze? U podužem odgovoru nabrojen je niz zakonskih odredbi kojima se propisuje porezna tajna. Navodi se da se ‘u upitu konkretno navode osobe i poduzeća’ te da takvi podaci podliježu obvezi čuvanja porezne tajne. I u nastavku se upozorava (novinare) kako je propisano ‘da je obveza čuvanja porezne tajne povrjedjena ako se navedene činjenice neovlašteno koriste ili objave’.
Naklapanja o obvezi čuvanja porezne tajne u tom su slučaju tek isprazna i neosnovana prijetnja novinarima. Točno je, naime, da su podaci o konkretnim osobama ili poduzećima – obveznicima poreza načelnog porezna tajna. Ali, to nije državna tajna, nego obveza poreznika da ne otkrivaju podatke o svojim klijentima.
A u ovom slučaju obveznik poreza, oštećen i nezadovoljan neosnovanim poreznim rješenjem, odlučio je da to rješenje nije tajno, nego ga je, naprotiv, ustupio novinarima za objavljivanje. To znači da smo zapravo ovlašteni to objaviti, a da poreznici svoje ne baš pametno rješenje nastoje sakriti od javnosti pozivanjem na obvezu čuvanja porezne tajne.
U nastavku odgovora Ministarstva financija, u kojemu se isprazno prijeti novinarima, navodi se: ‘Ako su informacije zakonom ili na osnovi kriterija utvrđenih zakonom proglašene službenom tajnom (Opći porezni zakon i Zakon o zaštiti tajnosti podataka) ili postoje osnove sumnje da bi sadržaj traženog izvješća i njegovo objavljivanje one mogućnosti poduzimanje mjera navedenih u članku 8. stavku 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, Porezna uprava može uskratiti pravo na pristup takvim informacijama, o čemu treba, skladno odredbama članka 15. stavka 2. istog Zakona, donijeti rješenje o odbijanju zahtjeva’.